
Tokom ljeta 1941. godine beogradski ilegalci su nastavili sa izvođenjem akcija kako bi nanosili štete okupatorskim vlastima. Blagoje Nešković kao član Pokrajinskog komiteta u ovom periodu znao je za neke akcije, ali ne za sve pošto većinu njih nije sprovodio direktno PK. Na sabotaže, njemačke okupacione vlasti odlučile su da odgovore još većim represalijama, uvidjevši da dotadašnje metode ne daju dovoljno efekta.[…]
Represalije su uticale i na izvođenje akcija u Beogradu, koje su se morale obavljati dosta opreznije. Sredinom septembra održan je sastanak Mjesnog komiteta na kome je razmatrana mogućnost obustavljanja svih akcija protiv okupatora. U izmijenjenim okolnostima formirana je slobodna teritorija u zapadnoj Srbiji pod kontrolom komunista. Kako je Beograd postao suviše opasan za boravak cjelokupnog rukovodstva KPJ, nametnulo se pitanje povlačenja istaknutih funkcionera KPJ na slobodnu teritoriju.
Prethodno je na savjetovanju donijeta odluka da se na čelo PK KPJ za Srbiju, umjesto Aleksandra Rankovića, imenuje Blagoje Nešković, što se dogodilo 11. septembra 1941. godine, kada je bio izabran za sekretara Pokrajinskog komiteta i člana Centralnog komiteta KPJ, o čemu on govori u svojim sjećanjima: "Kad su članovi Politbiroa CK KPJ odlučili da iz Beograda odu na slobodnu teritoriju u zapadnoj Srbiji, na sastanku, polovinom septembra 1941, kome su prisustvovali Tito, Ranković, Ivo Lola Ribar i Ivan Milutinović, odlučeno je da Ranković pređe u CK, a da ja postanem sekretar PK i član CK, da Miloš Matijević Mrša i Vukica Mitrović budu članovi PK i da umjesto Matijevića sekretar MK za Beograd postane Đuro Strugar."
Aleksandar Ranković, prisjećajući se ovih događaja, kaže: "Prije odlaska polovinom septembra na sastanku Politbiroa, na moj predlog, odlučeno je da me na funkciji sekretara PK za Srbiju zamijeni Blagoje Nešković. Ja sam smatrao da on za to ima smisla i da će posao uspješno da obavlja. Osim toga, policija nije znala da je on u Beogradu.
Tito je poslije sastanka rekao: "Zakaži mu da dođe". Mi smo Neškoviću prenijeli zadatke koje treba da obavlja u dvorištu Ribnikarove kuće. Tito mu je predao veze sa Hrvatskom, Makedonijom, Vojvodinom i Kosovom i Metohijom. Prilikom predaje dužnosti i veza razgovarao sam duže sa Neškovićem naglašavajući mu da će PK biti nadležan za cijelu Srbiju bez obzira što će se na njenoj teritoriji nalaziti CK KPJ i da ćemo se iz CK ili Vrhovnog štaba ponekad umiješati u neka organizaciona i kadrovska pitanja preko nekog okružnog komiteta ili Glavnog štaba za Srbiju radi korekcije u zajedničkom radu.
Odlaskom vodećih aktivista KPJ iz Beograda završena je prva faza u ilegalnom djelovanju protiv okupatorskih vlasti. Uloga Blagoja Neškovića u predstojećem periodu bila je mnogo značajnija za sam narodnooslobodilački pokret nego ranije.
Nakon odlaska članova Politbiroa i PK iz Beograda, Blagoje Nešković je ostao glavni zaduženi za organizovanje ilegalnog rada u Beogradu i održavanje veza sa rukovodstvom na oslobođenoj teritoriji. Kretao se po Beogradu koristeći se lažnim legitimacijama. U ilegalnom životu bio je poznat pod različitim pseudonimima (Jović, Blaško, Mihailo), od kojih se najčešće služio pseudonimom Mihailo. Njegov pravi identitet poznavali su samo najbliži partijski saradnici.
[…] Pokrajinski komitet se početkom rata našao pred zadatkom da organizuje što efikasniji sistem kurirskih veza, koje su morale da funkcionišu u drastično otežanim ratnim uslovima. Partija je za ovaj posao morala birati pouzdane ljude, bilo članove SKOJ-a ili Partije, koji su morali biti spremni na različite kritične situacije, koje su mogle da se dogode prilikom izvršavanja zadataka. Zbog delikatnosti zadataka koje su obavljali, birali su ih sami rukovodioci iz Pokrajinskog ili okružnih komiteta, i njihov izbor je bio tajna za druge članove Partije. Ljudi koji su bili izabrani za rad u tehnici morali su da poštuju vrlo stroga pravila konspirativnog života. Morali su da se izoluju od prethodnog načina života, prekinu često komunikaciju i sa svojim bližnjima; imali su ograničeno kretanje po gradu, kako ne bi bili otkriveni, na čemu je Blagoje Nešković insistirao.
PRIREDIO:
MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)