Knjigu uglednog srpskog istoričara doc. dr Draženka Đurovića "Politički odnosi u Bosni i Hercegovini 1945-1958", već smo koristili na ovom mjestu. U ranijem našem feljtonu iz njemo smo prenijeli dio poglavlja "Informbirovski rascjep u Bosni i Hercegovini (1948-1953)", a ovog puta čitaocima ćemo prezentovati dio teksta koji je tome nastavak, a koji govori o hapšenjima informbirovaca u Bosni i Hercegovini.
Knjigu "Politički odnosi u Bosni i Hercegovini 1945-1958", objavili su 2024. godine Arhiv Republike Srpske i Udruženje arhivskih radnika Republike Srpske iz Banje Luke i Institut istorijskih nauka Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a koristimo je i ovog puta uz odobrenje autora i navedenih izadavača.
Draženko Đurović je rođen 26. oktobra 1986. godine u Sarajevu. Osnovnu školu je završio u Sokocu, a srednjoškolsko obrazovanje stekao u Srpskom Sarajevu. Studirao je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, na Katedri za istoriju, gdje je diplomirao 2015. godine. Postdiplomske – master studije pohađao je na Odsjeku za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu, gdje je 2016. odbranio master rad na temu: "Rogatički i sokolački srez 1945-1949". Januara 2017. godine upisao je doktorske studije istorije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, kod mentora prof. dr Ljubodraga Dimića. Doktorsku disertaciju na temu "Politički odnosi u Bosni i Hercegovini 1945-1958" odbranio je maja 2022. godine. Aprila 2023. izabran je u zvanje docenta na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Član je Matice srpske od 2024. godine.
***
Iako je predominantan broj kolebljivaca, te otvorenih ili pritajenih informbirovaca među rukovodećim bosanskohercegovačkim komunistima, još prije izvođenja pred Partijsku komisiju, "promijenio mišljenje" i "podržao" politiku CK KPJ, većina je proglašena neiskrenim, ili su "svevideće" oči UDB-e naknadno otkrivale "neprijateljsko djelovanje", zbog čega su podvrgavani zatvorskom "prevaspitavanju". Novu etapu u borbi protiv unutarpartijske opozicije najavio je Josip Broz Tito na Drugom kongresu KP Srbije, januara 1949. godine u Beogradu. On je tom prilikom naglasio da propagandu koja se vodi protiv KPJ "treba nazvati pravim riječima", da je to neprijateljska, "kontrarevolucionarna propaganda" jer se vodi "protiv socijalističke zemlje". Cvijetin Mijatović je, takođe, u diskusiji na Drugom plenumu CK KPJ, održanom od 28. do 30. januara 1949. u Beogradu, istakao odlučnost bosanskohercegovačkog rukovodstva da primijeni radikalnije mjere prema pristalicama Informbiroa i "kolebljivcima" u Bosni i Hercegovini, "naročito u Sarajevu".
Čvrsto zauzeti stavovi doživjeli su praktičnu primjenu od početka 1949. godine. Nova, višestruko radikalnija faza u razračunavanju sa nosiocima informbirovštine ogledala se u primjeni masovnih hapšenja i izolaciji Staljinovih pristalica. Lišavanje slobode i istragu vršila je lokalna UDB-a, u mjestu gdje je osoba uhapšena, osim ako je uhapšeni bio "državljanin" druge republike. U tom slučaju republička UDB-a je osobu lišenu slobode slala UDB-i matične republike na istragu. Hapšenja su vršena uz određeni formalni pravni okvir, odnosno izdavanje naloga za pritvaranje potencijalnog kominformovca. Kada je riječ o višim funkcionerima, rješenje za hapšenje je izdavao javni tužilac, u saglasnosti sa odredbama Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države, da bi potom formalno bili predavani pripadajućoj UDB-i na istragu. Za ostale uhapšene, sve ingerencije za pritvaranje i početak istrage imala je nadležna UDB-a.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
