Vanbračna djeca u Crnoj Gori su prava rijetkost, a nesrećna djevojka ovaj svoj grijeh mora da ispašta na najstrašniji način. Imao sam priliku da vidim kako jedno takvo nesrećno stvorenje stoji u jednom selu ispod neke lipe, a oko nje seoski momci i djevojke igraju, izruguju se, na kraju joj skidaju crvenu kapu sa glave i gaze je. Sledećeg dana ova sirota djevojka se bacila u vodu. Inače su od svih Južnih Slovena greške najizraženije kod Crnogoraca, pošto su oni skloni hvalisanju. Svako „priča o junacima“ u svojoj porodici.[…]

Bezbjednost je u zemlji uzorna, a ubistva se dešavaju samo u vezi krvne osvete, koja ovdje svake godine odnese veliki broj nevinih žrtava. U svakom slučaju, stranac je u Crnoj Gori potpuno bezbjedan isto kao u Njemačkoj.

Uopšteno, kod nas je Crna Gora predstavljena kao razbacana i kamenita pustoš. Ali ova slika je potpuno pogrešna, ili je makar jednostrana i tačna je samo kada je u pitanju zapadni dio zemlje, onaj koji je okrenut ka Jadranskom moru, dok je druga polovina zemlje, ona okrenuta Albaniji, potpuno drugačija. Skoro da nigdje do sada nisam vidio tako jasnu prirodnu granicu kao ovdje. Ako se pređe granica preko zelenih alpskih pašnjaka Kučkog Koma, slika se mijenja kao čarobnim štapićem, tako da ispred sebe vidite preobražaj. Na jednoj strani goli kamen, koji peče sunce, strme stijene i hridine, izrazito južnjačke biljke i životinje, a na drugoj strani, ljupki zeleni bregovi sa raskošnim hrastovim šumama i mnogobrojnim potocima koji protiču kroz njih, potpuno kao kod nas, golubovi guguču, pijetlovi pjevaju, crvendać se čuje i hitre srne izlaze na ispašu. Imate osjećaj kao da se nalazite u Harcu ili u šumama Tiringije, jer čitav ovaj prostor ima identične karakteristike kao sredonjevropski prostor, koji je obrastao šumom, kao predjeli sa one strane Mediterana. Jasno je da takva promjena prirode utiče i na ljude koji ovdje žive. To se odmah vidi po njihovim kućama. Sa one strane su trošne kućice od sivog krečnjačkog kamena i sa ravnim krovom, a ovdje su kuće od blokova sa krovovima u obliku zabata napravljene od škriljca. U istočnoj Crnoj Gori kuće su zbijene, dok su u kamenitom dijelu zemlje kuće više razbacane. Crnogorci u istočnoj Crnoj Gori imaju znatno blaži karakter, nego što je to slučaj u zapadnom dijelu, gdje stanovnike karakteriše prilično grub karakter. Tjelesna građa je približno jednaka i kod jednih i kod drugih, iako stanovnici ovih krajeva nisu uvježbani planinari i nisu tako spretni u kamenitom terenu. Morate vidjeti sa kojom nevjerovatnom brzinom i sigurnošću se Crnogorac penje po svojim planinama. Sjećam se sa zadovoljstvom jedne crnogorske pastirke, koja je pjevajući išla po podnevnoj žegi uskim kamenim putem, noseći svoju korpu na glavi i noseći u naručju svoju bolesnu kozu, a da nijednom nije odmorila, dok smo ja i moj pomoćnik iz Austrije, na tom istom putu često morali da se pridržavamo da bismo savladali prepreke i da se ne bismo stropoštali, ili da ne bismo izgubili oslonac na posebno strmim mjestima.

Crna Gora i Dalmacija (6): Držao nastavu sa revolverom za pojasom

Većina turista zadovoljava se time da površno posjeti glavni grad Crne Gore, Cetinje. [...] Ali kad odete samo pola sata do Belvedera, uživaćete u divnom pogledu na rijeku i na široko plavo ogledalo Skadarskog jezera, sa plodnom ravnicom koja se prostire iznad njega. Tu najbolje vidite u kojoj mjeri je Crna Gora raznolika i kakve različite draži ona skriva.[...] Podgorica ima mnogo više stanovnika nego Cetinje. Podgorica je smještena u prostranoj ravnici na Skadarskom jezeru, i može se nazvati glavnim trgovačkim gradom u Crnoj Gori. Podgorica je sa glavnim gradom povezana putem kojim mogu prolaziti kola, što je slučaj sa svim putevima Crne Gore. Ako put postoji onda je u dobrom stanju.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)