​Podgorica je tek od ovog posljednjeg rata pripada Crnoj Gori i ima veoma razvijene albanske i turske četvrti, u kojima je očigledan uticaj orijenta. Šetnja ovim četvrtima predstavlja pravi užitak za stranca, a ne mogu ga umanjiti ni sve nepovoljne glasine. Pojedinačno, Albance možete sresti u skoro svim crnogorskim mjestima, a to su ili ostaci starog stanovništva iz turskog vremena (porodice muhamedanske vjere su se iselile uglavnom 1878. godine), ili su to bjegunci iz kasnijih godina. Ono što mi je upalo u oči prilikom mog ovogodišnjeg boravka je njihov broj koji se uvećao ovih godina, a takođe i sve bolji odnosi između Crnogoraca i Albanaca, jer ih je ujedinila zajednička mržanja prema starom neprijatelju, Turcima.

Ako u Crnoj Gori još uopšte ima Turaka (njihov broj je mali), oni su veoma skromni i povučeni, čak potišteni i bez sumnje su najvredniji i najupotrebljiviji dio stanovništva, kao što su obični Turci iz naroda u odnosu na korumpirane službenike, izuzetno časni, marljivi, čestiti i pouzdani ljudi. Albanci sa njihovim šarenim nošnjama, koje vrlo često posjećaju na Hareklina, daju posebnu živost ljudima na ulici. To je zastrašujuće grubo društvo, a, svakako, Albanci su bolji nego glas koji ih bije. Ja sam lično uvijek imao dobra iskustva sa Albancima, a moja dva vodiča, koja su me pratila ove godine na mojoj planinskoj turi, pokazali su se kao izuzetno dobri momci. Nisam se mogao načuditi njihovoj tjelesnoj snazi i izdržljivosti. Jedan od njih je nosio moj prtljag koji je imao 14 kilograma, po svim ovim groznim putevima sa samo kratkim pauzama, pri čemu je preskakao preko serpentina i svuda birao kraći strmiji put. Nisam smio da prepustima da nas konji vode. Kada sam mu isplatio deset franaka, njegovo lice je iskreno zasijalo od radosti, pomislio sam da on nikada do sad u svom životu nije vidio toliku sumu novca i prvo što je učinio kupio je za svoju staru majku u Budvi jedan odjevni predmet. U vreloj ravnici oko Podgorice dosta se uzgaja duvan, a proizvod koji se dobija je izuzetnog kvaliteta, izuzetne arome i ima čudnu žutu boju ženske kose. Crnogorske cigarete koje su na jednom kraju zamašćene (što je veoma praktično) su na veoma dobrom glasu. Na žalost, veoma malo preostane za izvoz, pošto se u zemlji potroši skoro sve što se proizvede. Crnogorci su, naime, strastveni pušači. Čim ujutro otvore oči, zapale prvu cigaretu, i tako po čitav dan, sve dok uveče ne odu u krevet opet sa cigaretom u ustima. Vidjećete i dječake od pet-šest godina da puše. Iako se od nedavno mnogo priča o štetnom uticaju pušenja na zdravlje, ovaj planinski spartanski narod sličan Hunima, koji uporno puši, na to uopšte ne obraća pažnju i ne mjeri sve na ovom svijetu istim aršinima.

Crna Gora i Dalmacija (7): Dosta ubistava iz krvne osvete

Najljepši gradovi Crne Gore nalaze se sjeverozapadno od Podgorice u dolini Zete. To su Spuž, Danilovgrad i Nikšić. Ovi gradovi ostavljaju veoma pozitivan utisak na stranca. Prijatno ćete biti iznenađeni ovim širokim ulicama, koje su veoma čiste, a koje su opasane starim stablima, prijatnim čistim kućama u kojima žive pošteni i gostoljubivi ljudi. Ako naše putovanje nastavimo u istom pravcu dalje, doći ćemo u veoma romantični krvlju napojeni klanac Duge, a kada pređemo taj pojas i krenemo u istočnom pravcu, put će nas voditi do najvećeg planinskog masiva Crne Gore, Durmitora, koji je visok 2528 metara. Pred našim zadivljenim očima ovdje se pruža predivna planinska panorama: svuda strme stijene, presječene prirodnim koritima, preko kojih nadlijeću planinski supovi, usječene klisure i vrhovi prekriveni snijegom, a ispred nas alpski zelene padine sa izvorima, a u podnožju planine malo selo, koje izgleda kao zalijepljeno ptičije gnijezdo.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)