Zanimljivo je, a i neobično, da se sada nakon dva vijeka pročita nanovo proglas Petra Velikog u kojem možemo naći polazište one iste politike koja se još uvijek odvija pred našim očima. Dakle, evo tog teksta:
"Mi, Petar, milošću Božijom, car vaskolike Rusije.
Pozdrav i radost uzvišenim, visokopoštovanim i uvaženim mitropolitima, kapetanima, ratnicima i svim ljudima pravoslavne, grčke i rimske vjere u Makedoniji, Srbiji, Hercegovini, Bosni, a naročito stanovnicima Crne Gore, Hrvatima i ostalim hrišćanskim dušama koji su pod tiranskim jarmom Sultana.
Ovim saopštavamo svima vama koji slavite Hrista da Turci, ti varvarski progonitelji Hristove Crkve i pravoslavne vjere, ti nepravedni zavojevači carevina i zemalja, ti svirepi uništitelji Crkava i Manastira, nijesu zadovoljni time što su osvojili grčko carstvo već gledaju i da prošire svoju teritoriju ne više samo ratom već i pomoću podlosti i nepravde. Zaveli su siromašne i sirote uzimajući ih najprije pod svoju zaštitu, a potom su s njima činili kao što čini vuk sa ovcama. Rasuli su pastvu hrišćansku, nepravedno su stavili pod svoju vlast mnoge krajeve, a sad ih pustoše i strašno tiranišu primoravajući hrišćane svakojakom silom da prigrle islam.
Turci znaju za naše uspjehe koje smo milošću Bo-žijom postigli i strahuju da ćemo im oteti krajeve u kojima nepravedno vladaju i da ćemo, stoga, priteći u pomoć hrišćanima koji stenju pod njihovim jarmom. Zbog toga su se izjasnili za švedskog kralja: objavili su nam rat bez ikakvog razloga, utamničili su našeg ambasado-ra u Carigradu i pripremaju se da potčine i ostatak Hristove pastve.
Upravo zbog ovakvih nepravdi odlučili smo da ujedinimo naše snage i našu vojsku sa istima ostalih hrišćanskih vladara moleći, pritom, Boga da nam pritekne u pomoć. Nije nam namjera da ovog proljeća samo čekamo muslimanskog neprijatelja natjeravši u marš protiv njega našu vojsku, već da prenesemo rat i na nje-govu teritoriju i tako oslobodimo ugnjetene hrišćane. U čitav ovaj poduhvat uložićemo sve svoje sposobnosti i lično ćemo predvoditi marš naše vojske. U takvim okolnostima svaki čestiti hrišćanin će morati da se bori za pravoslavnu vjeru do posljednje kapi svoje krvi ne obazirući se na napore i opasnosti.
Istorija nas je naučila da su vaši nekadašnji kraljevi i kneževi bili visokopoštovani zbog svoje plemenite slovenske krvi i da su ih pobjede izvojevane oružjem učinile slavnim u čitavoj Evropi sve do dana njihovog poraza. Vi danas morate da budete dostojni njihove slave ugledajući se, pritom, na vaše pretke. Potrebno je da se pridružite mojim vojnicima, da se naoružate protiv zajedničkog neprijatelja hrišćana i da se borite za vjeru i otadžbinu, za slavu i čast, za sopstvenu slobodu i nezavisnost kao i za slobodu vaše djece.
Onaj ko bude učestvovao u ovom pravednom i opravdanom ratu za oslobođenje hrišćana biće od samog Gospoda nagrađen. Sa naše strane mi mu dajemo zaštitu i našu blagonaklonost. Ukoliko to želi i zaslužuje, oba-sućemo ga svim povlasticama koje uživaju naši podanici budući da ne želimo nikakvu drugu slavu do one da oslobodimo hrišćane i da vratimo sjaj Pravoslavnoj Crkvi uzdigavši nanovo novi krst života.
Ako se svi budu držali zajedničkog dogovora i ako se svi budu potrudili koliko god budu mogli u borbi za vjeru, Hristovo ime biće proslavljeno, a muhamedanski narod će biti odbijen sve do pustinja u Aziji.
Ovaj proglas Našeg Carskog Veličanstva uručiće naši ambasadori vašim vlastima. Izdato u Moskvi, Ljeta Gospodnjeg 1711. na dan 3. marta Petar".
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
