Staljin je, prema Đilasovom sjećanju, očito želio da Jugoslovenima i Bugarima stavi do znanja da su počinili ozbiljne greške odsustvom uobičajene prisnosti prilikom rastanka sa visokim predstavnicima "prijateljskih" zemalja. Tako je izostao i poziv na večeru poslije sastanka, koje je Staljin obično priređivao i na kojima se u opuštenoj i prijateljskoj atmosferi razgovaralo do jutarnjih časova. Đilasu ovo nije promaklo, jer je i sam tri puta imao prilike da na takvim večerama bude gost. To ga je emotivno pogodilo, ne samo, kako kaže, što je još gajio idolatrijski odnos prema sovjetskom vođi, već i zbog "iznevjerene nade da bi, na gozbi, napetost omekšala, a nesporazumi se razjasnili, ako ne i izgladili". Staljin, međutim, možda baš to nije želio da pruži članovima delegacija, koji su iz njegovog kabineta zabrinuti direktno stupili u hladnu moskovsku noć.

Večera sa Staljinom je izostala, ali su se na Dimitrovljev poziv Kardelj i Đilas sjutradan obreli na ručku u vili vođe bugarskih komunista kraj Moskve, da bi se, kako je to sovjetski vođa naložio, dogovorili o stvaranju federacije. "Učinili smo to mehanički – ostatak discipline i autoriteta sovjetske vlade", sjeća se Đilas. Sa Dimitrovom se razgovaralo o izgledima i mogućnostima stvaranja jugoslovensko-bugarske federacije. Dimitrov je nastojao, u naglašeno prijateljskom tonu, da ubijedi jugoslovenske rukovodioce o višestrukoj korisnosti stvaranja ovakvog saveza, dok su Kardelj i Đilas pokazali izvjesnu rezervisanost, uz neodređena obećanja. Kardelju je, navodno, u povjerenju govorio i o federaciji kao načinu izgradnje socijalizma "svojim putem" i drukčijeg od sovjetskog. Đilas takođe u memoarima potvrđuje prijateljsku atmosferu razgovora, opisujući je kao "bliskost pritiješnjenih i ugnjetavanih", dok je Kardelj tvrdio da je Đilas iz neznanja i površnosti, zapravo, "sekundirao" Dimitrovu. Kako se Đilas sjeća, Dimitrov im je na rastanku povodom Staljinove kritike znakovito rekao: "Ne radi se tu o kritici mojih izjava, nego o nečem drugom..."

Dr Aleksandar V. Miletić

-arhiva

Josip Broz Tito nije bio zadovoljan rezultatima trilateralnog sastanka kod Staljina. Poslije pomenutog kratkog izvještaja Kardelja, Bakarića i Đilasa od 12. februara, Tito im je 13. februara odgovorio konstatacijom da se iz njihove depeše vidi da nijesu "ništa konkretno postigli u pogledu Albanije". Odmah poslije povratka jugoslovenske delegacije u Beograd, sazvan je sastanak Politbiroa CK KPJ, 19. februara 1948, sa jednom tačkom dnevnog reda: ‘‘Pitanje naših odnosa sa SSSR‘‘. Prema sjećanju Milovana Đilasa atmosfera u jugoslovenskom rukovodstvu je tih dana bila veoma napeta, obilježena neizvjesnošću, iščekivanjima, preispitivanjima i analizama sovjetskih stavova ("u atmosferi gnjeva, kidanja i sumnji"). U takvom stanju dočekano je i pismo CK SKP (b)-a od 27. marta 1948, adresirano jugoslovenskom CK.

Pismo CK SKP (b) od 27. marta 1948. predstavlja prvo pismo sovjetske kritike jugoslovenskog rukovodstva, u nizu koji će se narednih mjeseci pretvoriti u kritičko-polemičku epistolarnu razmjenu između dva partijska rukovodstva, sve do Rezolucije Informbiroa, krajem juna 1948. godine. Ovim pismom otvorena je javna sovjetska kritika jugoslovenske partije, tako što je ono istovremeno, bez znanja jugoslovenskog vođstva, cirkularno poslato i ostalim članicama Informbiroa.

Za našu temu je važno zasebno pominjanje imena Milovana Đilasa. Naime, u dijelu pisma koji se odnosi na pritužbe na loš tretman sovjetskih vojnih i ekonomskih savjetnika ponovo je bio aktiviran Đilasov "slučaj" nesporazuma sa predstavnicima Crvene armije iz 1944. godine. Ovaj incident, za koji se do tog trenutka mislilo da je likvidiran, odnosno lično riješen između Staljina i Đilasa, sada je iskorišćen u kontekstu kritike negativnog tretmana sovjetskih vojno-ekonomskih predstavnika, kako bi se potkrijepila slika o predistoriji jugoslovenkog animoziteta prema SSSR-u. Ovom optužbom na račun Đilasa, kao primjera provjerene antisovjetske djelatnosti, njegovo ime je u javnosti bilo definitivno stigmatizovano, a on lično praktično proglašen neprijateljem. Time je, možemo slobodno reći, bilo kakva mogućnost pomirenja sa SSSR-om za Đilasa postala neprihvatljiva.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(KRAJ)