Đilasov obračun sa ostacima starog sistema (4): Grolova ostavka i Đilasov napad

Feljton smo priredili prema knjizi dr Aleksandra V. Miletića ‘‘Saradnik, protivnik, neprijatelj: idejno-politička delatnost Milovana Đilasa 1945-1954‘‘, koju je objavio Institut za noviju istoriju Srbije iz Beograda

U ulozi odlučnog zastupnika i branioca revolucionarnih tekovina i politike Đilasa vidimo i na zasijedanju Privremene narodne skupštine, krajem avgusta 1945, nedugo poslije osnivačkog kongresa NFJ-a. Naime, predstavnici opozicije uputili su tokom trajanja saziva veliki broj primjedbi na pojedine predloge zakona u vezi sa agrarnom reformom, kolonizacijom, štampom, biračkim spiskovima, udruživanjima, krivičnim djelima itd. Na kritike opozicije replicirali su vodeći partijski ljudi Edvard Kardelj i Milovan Đilas. Za našu temu posebno je važno reagovanje Milovana Đilasa na primjedbe šefa Demokratske stranke Milana Grola, a u okviru rasprave o Zakonu o krivičnim djelima protiv naroda i države.

U međuvremenu, kriza u odnosima u vladi postajala je sve izrazitija, pa je 18. avgusta Milan Grol podnio ostavku na mjesto potpredsjednika. Prema mišljenju prof. Mire Radojević, tekst ostavke upućen predsjedniku Josipu Brozu Titu predstavlja ne samo politički vrhunac Milana Grola, već i jednu "od najboljih analiza politike KPJ u procesu učvršćenja vlasti". Ukratko, zamjerke Milana Grola odnosile su se na nepoštovanje sporazuma i političku zloupotrebu proceduralnih postupaka od strane komunista, što se odražavalo na opšte narušavanje demokratske atmosfere, zavođenje straha i tendencije ka monopolizaciji vlasti i nasilnom istiskivanju protivnika iz političkog života. U takvim okolnostima, smatrao je Grol, saradnja je nemoguća, iako nije isključivao saradnju i ubuduće, ukoliko bi KPJ "bila riješena da postavi mjeru svome programu i da dijeli vlast sa ostalim političkim partijama, koje danas s njom dijele samo odgovornost". Potez Milana Grola komuniste nije iznenadio, jer se tako nešto još na početku zasijedanja AVNOJ-a najavljivalo. "Ostavka Grola je nas u vrhu iznenadila samo u jednom smislu: dostojanstvenost i ozbiljna, čak ublažena, analiza političkih prilika", zabilježiće Milovan Đilas u svojim memoarima. Ovaj događaj prošao je, kako ističe Đilas, skoro nezapaženo, dok se vlada čak nije ni sastala niti formalno obznanila odluku svog potpredsjednika. Međutim, odmah poslije toga je aktivirana negativna kampanja protiv vođe demokrata serijom napada, i to ne samo komunista, nego i pojedinih građanskih prvaka (iz sastava NFJ), kao što je Dragoljub Jovanović. Sedam dana kasnije, u takvoj atmosferi, Milan Grol je imao prilike da se u parlamentu sukobi sa Milovanom Đilasom, vodećim ideologom KPJ i jednim od najodlučnijih zastupnika revolucionarnih tekovina i aktuelne politike.

Inače, Milovan Đilas se nešto ranije već bio uključio u kampanju uperenu protiv Milana Grola. Tako se poslije Grolove ostavke u "Borbi", 22. avgusta, pojavio Đilasov članak pod naslovom "Značaj novih političkih zakona i namjere reakcije". Na zasijedanju Privremene narodne skupštine trebalo je, naime, donijeti niz novih zakona čija bi uloga bila u tome da regulišu politički život prije izbora za Konstituantu, a u suštini da legalizuju revolucionarne tekovine i faktički potisnu rad opozicije. Pošto su se, kako je već pomenuto, toj namjeri suprotstavili predstavnici opozicije, komunisti su bili primorani da javno odgovore, pa se u tu svrhu među prvima oglasio Milovan Đilas pomenutim člankom.

Braneći projekat zakonodavstva, čiji korpus zakona je već počeo da se usvaja na Privremenoj skupštini, Milovan Đilas je borbenim tonom uvjeravao javnost u njihovu neophodnost i opštedruštvenu svrhu, jer se njima konačno pravno legalizuju tekovine ratnih napora i oslobodilačke borbe. Kako je isticao, zakoni daju široku i čvrstu osnovu za izgradnju državnog i ustavnog života i na djelu brane demokratiju od fašizma.