Rasprava o predlogu Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države bila je dobra prilika da se kritički dotaknu osnovna pitanja demokratskog funkcionisanja poretka koji je trenutno vladao u zemlji. Milan Grol, sada i formalni opozicionar, iskoristio je trenutak i otvoreno ukazao na značajne, prije svega načelne nepravilnosti u tretiranju važnih pitanja ne samo za politiku, nego i za pravni sistem koji su komunisti planirali da izgrade.
Najprije je Grol postavio načelno pitanje pojma "narodne vlasti". Šef demokrata je polazio od principa da "tamo gdje je narodna vlast uistini to što riječ kazuje, to jest da je vlast od naroda izabrana, redovno postavljena, očevidno je da je ogrješenje o nju isto tako teško ogrješenje kao ogrješenje o državu. Ali tako se ne može postaviti teza ako narodna vlast nije još tako postavljena i ako narodna vlast nije narodna nego režimska. To su dva pojma i smisla. U takvom slučaju kritika takve jedne još redovno nepostavljene vlasti ne može se okrivljavati i pitanje je ko se više ogriješio o državu i otadžbinu: da li onaj koji traži reforme, ili onaj koji ih zabranjuje i uskraćuje?" Na taj način, kroz problematizovanje pojma narodne vlasti Grol je, u stvari, postavio suštinsko pitanje legitimiteta realnog stepena moći koji su komunisti uživali u zemlji. Dalje, raščlanjujući pojmove države i otadžbine i ukazujući na njihovo tehničko-prinudno, odnosno emotivno-moralno svojstvo, Grol je upozorio na opasnu praksu eksploatisanja pojma otadžbina i njegovog izjednačavanja sa pojmom režima. S tim u vezi, upozoravao je i na opasnost koja prijeti od poistovjećivanja političkih protivnika sa neprijateljima države i otadžbine.
Prema ocjeni Milana Grola, odredbe predloženog Zakona suštinski ugrožavaju osnovne vrijednosti demokratskog poretka. Prvo, to se odnosi na "širok i neodređen karakter inkriminacija podložnih proizvoljnim tumačenjima, a osobito", kako ističe Grol, "u jednom vremenu netrpeljivosti, u jednom vremenu isključivosti i međusobnih nepovjerenja". To se ogleda u formulacijama koje pružaju preveliku zaštitu, odnosno neprikosnovenost i nepodložnost kritici važnih pojmova kao što su "demokratski karakter vlasti" i "jedinstvo zakonodavne i izvršne vlasti", što znatno sužava, pa i obesmišljava samu osnovu demokratskog političkog života. Grol se s toga pita šta onda ostaje "za izmjenu misli o osnovnim stvarima i čemu služi cio izborni period i nov period u stvaranju novog poretka, kad u njemu neće biti ni toliko slobodne izmjene ne samo o samim osnovama nego i o primjeni i razrađivanju principa". Druga njegova primjedba odnosila se na "retroaktivni", a treća na "uzbunjivi karakter" Zakona. Kod treće primjedbe Milan Grol je, odgovarajući na pitanje Josipa Vidmara precizirao da Zakon diže "uzbunu" protiv svih onih "kod kojih sva rješenja za sve probleme još nisu gotova, kod svih onih koji vjeruju da treba još tražiti rješenja. A oni kod kojih je već sve gotovo, oni se čude da se uopšte može o tome razgovarati". Grol je takođe uputio primjedbu da je ovo jedini zakon gdje rok ostaje neodređen, a da je ono što daje opštu "rđavu notu" to što se on istovremeno usvaja sa političkim zakonima i što "ne predočava taj slobodan politički život". "Bojim se", predočava s tim u vezi Grol, "da je stvoren jedan idejno zatvoren obruč. U ovom domu polazi se od toga da sve što je sa narodnom vlašću učinjeno, da je učinjeno na redovan način, i svaki prigovor smatra se da je prigovor protiv narodne vlasti". Na kraju je šef demokrata izrazio skepsu po pitanju ekonomije, smatrajući da se u privrednom pogledu ide unazad i ukazujući na primjere nerealnosti i megalomanije u planovima komunista.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
