Poslije zasjedanja, Privremena narodna skupština raspisala je 1. septembra izbore za Ustavotvornu skupštinu za 11. novembar. Ovim činom zvanično je otpočela predizborna kampanja. Za Komunističku partiju Jugoslavije ovaj događaj predstavljao je finalnu etapu učvršćivanja i konačnog legalizovanja svoje vlasti. S druge strane, opozicija na čelu sa Demokratskom strankom smatrala je da su uslovi za održavanje izbora nedemokratski, pa je stoga odlučila da apstinira i ne preda svoju listu. Ova odluka objavljena je 20. septembra, a štampana je i u listu "Demokratija", glasilu Demokratske stranke, u prvom broju od 27. septembra 1945. U "Saopštenju udruženih opozicionih stranaka" ukazano je na nepravilnosti koje prate kampanju, kao što su loši izborni zakoni, masovno oduzimanje biračkih spiskova, opšti pritisak i nespokojstvo, što je navelo na zaključak da "konstituanta iz takvih izbora ne može imati prava ni mogućnosti da riješi teške probleme u zemlji". […]
Odgovor komunista na odbijanje opozicije da učestvuje na izborima i na njihovu kritiku režima bio je beskompromisan i oštar. Pored javnih napada, političkog i svakog drugog pritiska, izvrgavanja ruglu opozicionih prvaka, poseban vid političkog cinizma bio je uvođenje tzv. "kutije bez liste", kao odgovor na apstinenciju opozicije, odnosno kao poseban oblik manifestacije neuvažavanja i ignorisanja njihove odluke. "Kutija bez liste" (u narodu poznata i kao "ćorava kutija") uvedena je krajem oktobra, na predlog Edvarda Kardelja, kao svojevrsni korektiv, kako se ne bi glasalo samo za vladinu listu. Komunisti su u kampanji protiv Grolove opozicije koristili i pojedine pripadnike Demokratske stranke koji su pristupili NFJ, napadajući preko njih grolovce kao otpadnike. Na strani komunista bila su sva sredstva informisanja, a javno mnjenje pod apsolutnom kontrolom agresivne propagande koja je vrlo efikasno mobilisala najšire slojeve usmjeravajući ih protiv opozicije. Masovni skupovi na kojima su govorili najviši partijski rukovodioci bili su karakteristični tokom cijele predizborne kampanje, tako da je od izbornog čina Partija "napravila političku manifestaciju". [...]
Dan poslije izbora, Josip Broz Tito dao je izjavu stranim novinarima u kojoj je, između ostalog, podvukao da "u Frontu, kao što vam je poznato, ima više političkih partija, pa će se i u parlamentu, unutar Fronta, vjerovatno, iskristalisati jedna opozicija. Ja sam uvjeren da će biti opozicije, i to dosta jake opozicije, ali ne onakve kao što je bila. Što se tiče trajanja Fronta, ne može se predvidjeti kako će biti, ali je nesumnjivo da je on potreban za još nekoliko godina radi rekonstrukcije zemlje". Na konferenciji za novinare 16. novembra 1945, naglasio je da rado izjavljuje da "nikakvog zaoštravanja kursa prema opoziciji neće biti ukoliko njeno djelovanje ostane u granicama zakonitosti" i da "svaka opozicija može da nesmetano djeluje ako se služi zakonskim i časnim sredstvima". Ove Titove postizborne izjave već su ukazivale na neminovni obračun koji slijedi i sa građanskim snagama unutar NFJ. Tito je to izjavio u okviru nominalnog uvažavanja uobičajene demokratske prakse, podrazumijevanjem postojanja opozicije, i to "dosta jake opozicije". Međutim, ne onakve kakva je bila i ukoliko se bude služila zakonskim i časnim sredstvima. Koja su to zakonska, a šta podrazumijevaju časna sredstva, biće utvrđeno u narednih godinu i po dana.
Građanske stranke su gotovo od samog početka, u većoj ili manjoj mjeri, počele da skreću pažnju na neravnopravni tretman unutar NFJ, na kršenje načela demokratskih odnosa, pluralizma i nepoštovanje njihove stranačke individualnosti.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
