Jedan od najuglednijih građanskih prvaka Jaša Prodanović, predsjednik Jugoslovenske republikanske stranke, ukazivao je na probleme koji su se odnosili ne samo na unutarfrontovske odnose, već i na principe funkcionisanja političkog pluralizma uopšte. Prodanović je pristajao da sa komunistima bude "saradnik i saveznik, ali ne i vodonoša". Tako je u javnosti, držeći se osnovnih principa, naglašavao da NFJ "nije monolitna institucija, nego sporazum grupa i stranaka", dok je u svom kritičkom pristupu, uvijek pomirljivo i dobronamjerno skretao pažnju na nemogućnost svoje stranke da proširi bazu ili na neuzvraćenu lojalnost i iskrenost od strane komunista. Međutim, u kritici je više bio sklon načelnim upozorenjima nego otvorenom izazovu vlastima. U tom pogledu komunistima je daleko veći izazov upućivao šef Narodne seljačke stranke Dragoljub Jovanović. U ovom periodu razračunavanja nove vlasti sa ostacima starog poretka, Jovanović će imati prilike da u više navrata posebno ukrsti mačeve sa Milovanom Đilasom, kao jednim od glavnih predvodnika političko-propagandne hajke na njega.
Profesor Pravnog fakulteta i ugledni predratni lijevo opredijeljeni građanski političar Dragoljub Jovanović je dosljedno, gotovo od početka, tj. od ulaska njegove stranke u JNOF, februara 1945, zastupao princip pluralističkog političkog karaktera ovog saveza, u svakoj prilici insistirajući na obavezi pridržavanja načela političkog dogovora unutar Fronta i na poštovanju i uvažavanju elementarnih demokratskih načela. Dragoljub Jovanović je za razliku od Jaše Prodanovića, koji se uz povremene kritike prećutno slagao sa drugorazrednom pozicijom njega i njegove stranke u JNOF, sve otvorenije i oštrije kako je vrijeme odmicalo kritikovao političku hegemoniju KPJ, kako u Frontu tako i u cijeloj zemlji i njenu očitu namjeru da uništi i posljednje ostatke višestranačja. [...]
Istupi Dragoljuba Jovanovića na Ustavotvornom odboru jasno su ukazivali da je njegov dalji politički suživot sa komunistima nemoguć i da je samo pitanje dana kada će protiv njega krenuti najsnažnija kampanja sa ciljem potpunog političkog uništenja. Tako su se tokom 1946. godine njegovi odnosi sa komunistima sve više zaoštravali, a u ljeto Dragoljub Jovanović prelazi u otvorenu opoziciju protiv režima KPJ. Odmah poslije njegovog oštrog istupanja u Narodnoj skupštini povodom novog Zakona o zadrugama, jula 1946, komunisti definitivno odlučuju da povedu beskompromisnu kampanju, s namjerom da ga konačno odstrane iz političkog života zemlje. U sjećanjima Milovan Đilas bilježi da je protiv Jovanovićevog istupanja u Skupštini tada reagovao i on (mada stenogrami sa zasijedanja ne bilježe Đilasov nastup). Upravo tih dana, prema Đilasovim memoarima, u vrhu vođstva partije, na neformalnom sastanku kod Tita, odlučeno je da se na Jovanovića primjene brutalne mjere, ne samo verbalnih osuda i napada, već i direktnog političkog progona. Kako je taj trenutak izgledao, Milovan Đilas piše: "Ne sjećam se da li sam dobio poruku dok sam bio u Skupštini ili sam se po povratku u stan sam javio Titu – tek u vrijeme večere sam se našao kod njega. Tamo je bio i Ranković. Počeo sam da izvještavam o sukobu sa Dragoljubom Jovanovićem: Tito i Ranković su već bili unekoliko obaviješteni i bili su očito zadovoljni mojim snalaženjem. Ali ja nijesam čestito ni završio, a Tito, koji je nerado remetio životni red, pozvao nas je na večeru, gdje se razgovor nastavio. Tito je rekao pomalo jetko, ali nepokolebljivo: Dragoljuba treba uhapsiti! – Ranković je primijetio: teško mu je naći krivicu. – Tito: Krivicu mu treba stvoriti, ako je nema. – Ja sam na to ćutao: to je za mene, a držim i za Rankovića, bio nov momenat, novost u metodima progonjenja. I do tada smo naduvavali krivice, ali krivica – krivica po našim ideološko-revolucionarnim kriterijumima, uvijek je postojala: sada je krivicu trebalo stvoriti."
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
