O Milovanu Đilasu, revolucionaru, književniku, državniku i diplomati, jednom od najbližih saradnika Josipa Broza Tita i najvećem istočnoevropskom disidentu, napisano je bezbroj knjiga. I dok bi se njima možda mogao i znati broj, za publicističke i slične radove to se ne bi moglo reći. Ali, prvu kompletnu monografiju o Đilasu, do sada jedinu takve vrste, koja se i nametnula tom svojom posebnošću, napisao je poznati srpski istoričar dr Aleksandar V. Miletić. Riječ je o knjizi "Saradnik, protivnik, neprijatelj:idejno-politička delatnost Milovana Đilasa 1945-1954", koju je 2022. godine objavio Institut za noviju istoriju Srbije iz Beograda, na kome je Miletić zaposlen kao viši naučni saradnik. Nju smo već jednom koristili na ovom mjestu, a ovog puta uz odobrenje njenog autora i izdavača, iz ove izuzetno značajne knjige, za koju će jedan od njena tri recenzenta dr Slobodan Selinić, zapisati da je "prikaz metoda revolucionarnog djelovanja, političkog obračunavanja, psihološkog iznurivanja i ličnog diskreditovanja protivnika", prenijećemo dio poglavlja "Odbrana revolucije" Dr Aleksandar V. Miletić (Aleksinac, 1982), kao što smo već kazali, viši je naučni saradnik Instituta za noviju istoriju Srbije iz Beograda. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu, a studije istorije na Filozofskom fakultetu u Nišu. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, na katedri za istoriju Jugoslavije sa temom "Politička djelatnost Milovana Đilasa 1944-1954". Prije ove objavio je dvije monografije, isto tako, posvećene političkoj djelatnosti Milovana Đilasa: "Prelomna vremena. Milovan Đilas i zapadnoevropska socijalistička i socijaldemokratska levica 1950-1954" (2019) i "Titov emisar Milovan Đilas:diplomatsko-pregovaračke i spoljnopolitičke aktivnosti (1943-1953)", (2021).
***
"Glavno pitanje svakog ustanka, kako nam pokazuje istorija jeste pitanje vlasti", zapisao je Milovan Đilas u jednom članku oktobra 1946. "Ali borba za vlast u našem ustanku ostvarivala se u mnogome na drugi način, drugim putevima nego u klasičnim primjerima ustanaka i revolucija (na primjer Francuske revolucije ili Velike oktobarske socijalističke revolucije). Borba narodnih masa za demokratiju, za svoju, narodnu vlast odvijala se u formi borbe protiv okupatora i njegovih slugu."
Na ovaj način je neposredno poslije svog učvršćenja nova revolucionarna vlast predstavljala i objašnjavala svoju borbu tokom rata, izvedenu socijalističku revoluciju i njenu suštinsku karakteristiku. U Jugoslaviji je tokom Drugog svjetskog rata, u uslovima okupacije i građanskog rata, paralelno sa ratom za oslobođenje zemlje izvedena i socijalistička revolucija. Način na koji su sprovedene revolucionarne promjene odlikuje se specifičnostima uslovljenim kako međunarodnim, tako i unutrašnjim političkim kontekstom.
Kao partija proleterskog i komunističko-boljševičkog profila Komunistička partija Jugoslavije, shodno svojoj ideološkoj orijentaciji, programski je zastupala korjenite društvene promjene putem socijalističke revolucije, po ugledu na Oktobarsku revoluciju. Zbog radikalnosti svojih ideja i političke prakse KPJ je u međuratnom periodu bila zabranjena, dok je djelovanje njenih pripadnika stavljeno van zakona. U takvim okolnostima komunisti su bili prinuđeni na ilegalan oblik djelovanja, a partija je povremeno zapadala u krizu, koja je u pojedinim trenucima organizaciju dovodila na ivicu opstanka. Revolucionarni ciljevi KPJ su s toga u tom periodu bili teško ostvarljivi, a takvo stanje će potrajati sve do ulaska Jugoslavije u rat, razbijanja i okupiranja zemlje.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
