Po pisanju savremenika, puna sala, čekala je nestrpljivo dolazak kneza, koji je ušao u "srpskom odelu, s kalpakom u ruci, a levom pridržavaše sablju."Pratili su ga ministri i ađutanti. Po utvrđenom protokolu, Enis-beg je istupio, tri puta se poklonio pred knezom i predao mu kesu sa beratom. Knez je kesu odmah predao muhafizu Osman-paši, koji je "zadrhtalom rukom" izvadio berat iz kese i pružio ga Rašid-begu. Dok su Osman-paša i Enis-beg držali berat za ivice, Rašid-beg je pročitao tekst na turskom jeziku. Nakon toga je Miloje Lešjanin, načelnik inostranog odjeljenja Kneževe kancelarije, pročitao tekst berata na srpskom.

Poslije čitanja, Osman-paša je berat predao knezu. Milićević slikovito opisuje scenu kada knez "držeći levom rukom balčak svoje sablje, desnom primi berat, i kao da bi se igrao, kuckaše njima po balčaku svoje sablje." Knez je potom kratkim govorom na francuskom izjavio lojalnost sizerenom dvoru, ali je istovremeno naglasio da će vladati kao knez koji čuva i brani narodna prava i ustanove. Posljednji dio kneževog govora turski predstavnici su primili "pognute glave", a obezvređivanje primanja turskog akta jasno je pokazalo dalji pravac kneževe politike prema Turskoj. Longvort je u ovom potezu vidio kapricioznost kneza, dok je Vlangali pisao o njegovoj snazi i uzdizanju ugleda u narodu, jer niko nije očekivao potez kojim će "knez – ‘evropski diplomata‘ pokazati da na ovaj način (ne)poštuje sizereni dvor."

Druga vladavina kneza Mihaila Obrenovića - Srbija u vrtlogu evropske politike (2): Opipavanje pulsa garantnih sila

Činjenica je da je knez Mihailo svoj dolazak na presto obilježio kroz nasljedno pravo u porodici Obrenović i riješio ga je svršenim činom. Za kneza je pitanje nasljednog dostojanstva bilo riješena stvar zakonom donijetim na Malogospojinskoj skupštini. Čak su i pojedine inostrane novine isticale da je knez Mihailo primio vlast kao nasljedni knez, te da "dostoinstvo knjažesko, od izbornoga, kao što beše, postade nasledno. Smrt vladajućeg kneza ne dopušta više prazninu prestola. Knjaz umre, živio knjaz!" Turci su, sa druge strane, izbjegavali bilo kakvo pominjanje nasljednog prava. Iz teksta berata se vidi isticanje kneza kao izabranog vladara, odnosno da je nakon smrti kneza Miloša, narod izrazio želju da nakon njega na "kneževsko dostojanstvo dođe pritežatelj ovog našeg najvišeg Carskog Berata", te da je knezu Mihailu data "investitura na Kneževsko Dostojanstvo".

Nekoliko dana nakon sporne situacije oko čitanja berata ruski car Aleksandar II potpisao je ukaz kojim je kneza Mihaila odlikovao Ordenom belog orla. Ovim potezom Rusija je pokazala da u potpunosti podržava stupanje kneza na presto. Knez je orden primio 11. decembra 1860. godine iz ruku ruskog konzula. Zanimljivo je da je svečanost povodom prijema ruskog ordena bila mnogo veća nego prilikom čitanja berata, a knez je u govoru nakon prijema ordena zahvalio ruskom caru nazvavši ga "najvišim garantom Srbije". Imajući u vidu stavove drugih velikih sila, knez je odlično shvatao da najveću podršku za svoje planove može da očekuje od Rusije. U ovom periodu knez je stupio u još bliže veze sa ruskim konzulom. Približavanje je najvjerovatnije obavljeno preko Jovana Marinovića. Zanimljivo je da su drugi konzuli optuživali kneza da ruski konzul navodno kod njega može da dođe u bilo koje doba, bez zvaničnog zahtjeva za audijenciju. Glavno pitanje na njihovim sastancima ticalo se zaključenja zajma u Rusiji, te podrške Rusije prilikom pokretanja pitanja promjene Ustava iz 1838. godine i iseljenja Turaka. Preko ruskog konzulata, knez je poslao pismo caru Aleksandru II sa naznakom da planira da u Petrograd pošalje povjerljivo lice, koje bi upoznalo ruske ministre sa planovima srpske vlade.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)