Već je sam naziv budućeg lista, "Narodna skupština", dovoljno jasno nagovještavao njegovu opozicionu opredijeljenost. Na oglas o pokretanju novog lista reagovao je knežev predstavnik Filip Hristić, navodeći da Bošković i Jovanović kao činovnici ne mogu da budu istovremeno i urednici novina. U žalbi ove dvojice isticalo se da je "sva inteligencija u činovništvu", a naveli su i spisak svih činovnika koji su uređivali novine. Da bi se osvetili Hristiću, naveli su i njegovo ime, odnosno da je izdavao "jedan kalendar za lepu nagradu". Pored toga, podvukli su: "Zove li se to prigrliti k srcu proklamaciju Njegove Svetlosti, pozivajući sve Srbe koi ljube svoje otečestvo, da se stave pod zaštitu zakona zemaljskih." U svojim ostavkama tendeciozno su istakli "da ni osvešteni zakoni zemaljski ne vrede za odbranu našeg prava prema protivnim, na golim pretpostavkama osnovanim objašnjenjima popečiteljskim." Uprava varoši Beograda je potom, zbog uvredljivih sumnji u kneževo načelo zakonitosti, stavila pod istragu i Jankovića, pa su sva trojica nesuđenih urednika novih novina pritvorena. Po kneževom nalogu, nakon devet dana pritvora, pušteni su na slobodu, a sudskom presudom oslobođeni su krivice. Ipak, od izdavanja lista "Narodna skupština" nije bilo ništa.
Uporedo sa idejom o pokretanju novog lista knez je naložio da se izradi projekat zakona o štampi. Posao je povjeren Jovanu Ristiću i Đuri Daničiću. Kada se na ministarskoj sjednici raspravljalo o nacrtu zakona, knez je Ristiću pružio jedan njemački leksikon, tražeći da čita i prevodi 780. stranu. Riječ je bila o tome da kod naroda "gde samoživa osetljivost ne pravi razliku da li napada na državnika ili na privatna čoveka, gde, najzad, gnev narodni ne pada na onoga koji iz nestašluka, iz obesti ili sujete svakoga napada – tu sloboda pečatnje može više štete no koristi doneti. Naprotiv, sloboda je pečatnje politički dovoljno obrazovanom narodu dar neba, biser, koji u njegov najlepši nakit spada." Sloboda štampe u tom trenutku nije bila za Srbe "koliko ni nožići za dete". Navodio se i primjer da kada "u jednoj kući kad čuju komšije kako se muž i žena svađaju i grde, odma počnu intrigirati da se nikad ne pomire. Tu već više nema sreće, a tako isto ne može biti sreće ni u državi, kad pojedino lice iz pakosti često počne vlast zemaljsku ogovarati." Knez je potom stopirao donošenje zakona o štampi.
Prilikom odobravanja pokretanja poluzvaničnog lista "Vidovdan", knez je svom sekretaru Milićeviću govorio da zna i cijeni usluge koje "može činiti prosvećena, patriotična slobodna pečatnja, ali se veoma brinem kako bi se u nas ta sloboda praktikovala". Tu je navodio primjer Grčke gdje je opozicija kroz novine najprije napadala vladu da ne radi dovoljno na vojnoj spremi zemlje. Kada je predsjednik vlade na sjednici skupštine potom javno govorio o tome gdje, šta i koliko oružja imaju, krenuli su napadi, da je vlada izdala zemlju javno govoreći o njenoj vojsci i naoružanju. "Toga se ja bojim", govorio je knez.
Još od dolaska na presto knez Mihailo je vodio računa o pitanjima odnosa između velikih sila i traženja najboljeg puta za Srbiju, onog gdje se najviše moglo dobiti. Za rješavanje brojnih unutrašnjih pitanja, na prvom mjestu promjene ustava, bilo je neophodno dobiti podršku garantnih sila. Uz to se moralo voditi računa o specifičnim odnosima sa sizerenim dvorom, a pitanje iseljavanja Turaka, koje je zadavalo najviše muke srpskim vlastima, razvlačilo se prethodnih decenija. Važna diplomatska misija, kojom je trebalo utvrditi mišljenja velikih sila prema otvorenim pitanjima, povjerena je državnom savjetniku Jovanu Marinoviću. Planirane su posjete Beču, Petrogradu, Berlinu, Parizu, Londonu i Torinu.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
Коментари (0)
Оставите свој коментар