Knjigu "Uzroci našeg poraza, uspomene i rasuđivanja iz svjetskog rata", koju su 2017. godine objavili ugledna izdavačka kuća "Prometej" iz Novog Sada i cijenjena Radio-televizija Srbije iz Beograda, već smo jednom koristili na ovom mjestu. Tada smo i kazali da ćemo iz ove opširne knjige uskoro prenijeti i poglavlje "Protiv Srbije 1941", što ovog puta i činimo, sa značajnim skraćenjem. Njen autor je austrougarski pješadijski general Alfred Kraus (1862-1938), koji je ostao u ružnoj uspomeni Srbiji, njenoj viteškoj vojsci i ponosnom narodu.

Ponovićemo ono što smo već kazali u ranijem feljtonu. Alfred Kraus je na početku Prvog svjetskog rata, komandujući 29. austrougarskom pješadijskom divizijom iz pravca Sremske Mitrovice, u noći 6. septembra 1914. godine, nanio teške gubitke srpskoj vojsci koja je forsirala Savu kod Legata. Međutim, Kraus, koji će u svom vrtoglavom uponu na ljestvici vojnog komandovanja, 1918. godine dospjeti i do položaja komandanta Istočne armije, postaće razočaran raspadom carevine za koju je tako srčano vojevao, pa će 1920. godine napisati knjigu "Uzroci našeg poraza, uspomene i rasuđivanje iz svjetskog rata". Srbi su to umjeli da cijene, pa su mu se kao "neprijatelju dužnom uvažavanja", odužili tako što je preduzeće "Geca Kon", a.d. Beograd, 1938. štampalo na srpskom jeziku njegovu knjigu, koju je sa njemačkog jezika preveo pješadijski potpukovnik Čedomir Janjčić. Kako što smo već rekli, knjigu su ponovo štampali "Prometej" i Radio-televizija Srbije, a nju i ovog puta koristimo uz ljubazno odobrenje gospodina Zorana Kolundžije, direktora "Prometeja".

Smatramo i ovog puta korisnim da na počeku citiramo i dio iz predgovora Milutina D. Lazarevića, rezervnog generalštabnog pukovnika i bivšeg načelnika štaba Odbrane Beograda u 1914. godini, napisanog prvom izdanju ove knjige, koja je, kako zapisuje Kraus, "u Njemačkoj i Austriji naišla na vrlo raznolik prijem": "Što se pak specijalno tiče operacija u Srbiji, on vrlo umjesno osuđuje austrougarski generalštab što je za prodiranje bio izabrao zonu u njenom sjeverozapadnom kutu, a na frontu Loznica–Šabac. [...]A baš ta njegova kritika vrlo je zgodno došla da još bolje istakne svekoliku genijalnost ratnog plana vojvode Putnika i strategijskog razvoja njegovih armija za ovaj rat".

                                                             ***

Na dan 23. jula, tri klase slušalaca Ratne škole, koje su se nalazile na generalštabnom putovanju, bile su telegrafski pozvane da se vrate u Beč. Ja sam u to vrijeme bio na odsustvu u Gojzernu. Ultimatum Srbiji, koji je sjutradan izišao u novinama, objasnio mi je ovu mjeru. Zbog toga sam se i ja odlučio na povratak u Beč. U vrijeme moga odlaska pričalo se u Gojzernu da su Srbi prihvatili ultimatum. Beć 26. ujutro objavljivana su posebna novinska izdanja, koja su bila prodavana na stanicama ispred Beča, da je naređena mobilizacija. Pošto sam u Beču bio izviješten da će mobilizacija, vjerovatno, biti naređena kroz nekoliko dana, pozvao sam i svoju porodicu u Beč.

Mobilizacija Ratne škole tekla je glatko. Do 5. avgusta svi slušaoci i nastavnici bili su otišli na svoja mjesta. Samo ja sam bio ostao u Beču, pošto sam od maja mjeseca 1914. bio razriješen dužnosti načelnika generalštaba 5. armije, za koju sam bio predviđen ratnim rasporedom ne dobivši drugu. Pošto je bio promijenjen i komandant armije, bile su slučajno, neposredno pred rat, smijenjene obije ličnosti pozvane za komandovanje 5. armijom, koje su se kroz četiri godine duhovno spremale za svoj zadatak.

Dan za danom je prolazio, a da se nije saznalo ni za kakav događaj na našoj granici. Zategnutost se utoliko više povećala što su, još prvih dana avgusta, stizale povoljne vijesti iz Belgije.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)