Poslije kraćeg odmora u rezidenciji na Dedinju, predsjednik Ford se uputio do zgrade SIV-a na Novom Beogradu, gdje su otpočeli razgovori dva predsjednika. Razgovori su počeli oko 19.20 časova, predviđenim razgovorom "u četiri oka". Poslije 15 minuta razgovora, uz prisustvo prevodilaca, predsjednicima su se pridružili stari znanci: Kisindžer i Minić, koji su nastavili dijalog narednih desetak minuta učetvoro. Potom su se pridružili i ostali članovi američke i jugoslovenske delegacije: Bakarić, Kardelj, Bijedić, Hartman, Nesen, Skoukroft, dvojica ambasadora i ostali.
Prva runda razgovora trajala je do 21 čas tog dana. Tito je istakao kako je srećan što može da izmijeni poglede sa predsjednikom i poželio mu još jednom dobrodošlicu. On je izrazio da mu je žao zbog tako kratkog vremena posjete i istakao da se nada da će predsjednik Ford posjetiti Jugoslaviju nezvanično. Ford je istakao da je zahvalan za lični doček i dobrodošlicu koju mu je priredio jugoslovenski narod. Dolazak, ili kako je rekao "povratak" u Beograd mu je vratio mnoge uspomene na posjetu od prije dvanaest godina kada je imao šansu da posjeti mnoge ličnosti "u vladi i uspostavi odnose". Ford je istakao da bi rado ostao duže, a vjeruje da će se gospođa Ford vratiti i uživati u ljepotama Jugoslavije. Jedan drugom su čestitali nastupe na prethodnoj konferenciji KEBS-a u Helsinkiju.
Kisindžer se povremeno uključuje u razgovor dva predsjednika. Prvo je govorio o razgovorima sa Sovjetima oko kontrole i smanjenja naoružanja: "Mi sa svoje strane, na jesen kada budu razgovori nastavljeni, namjeravamo da podnesemo jedan ozbiljan predlog, i ukoliko budemo sa sovjetske strane dobili ozbiljan odgovor, nadamo se da će biti moguće da ostvarimo izvjestan napredak." I dodao da očekuje da "ćemo vjerovatno biti ponovo izabrani 1976. godine".
Tito i jugoslovenski rukovodioci koji su učestvovali u razgovoru sa Fordom energično su se suprotstavili ocjeni američkog predsjednika da je Pokret nesvrstanosti nekakav "treći blok" i da su nesvrstane zemlje dovele do nove vrste konfrontacije i sukoba u svijetu, a što je bilo već duže Kisindžerovo mišljenje i dio njegovih javnih izjava. Prvi je reagovao Džemal Bijedić: "Ne, to nije blok", a potom se umiješao i Tito, uz istu konstataciju: "Da, to nije blok." Kardelj je otišao još dalje i upozorio Forda: "Mnogo zavisi od vas da ne bude blok. Treba razgovarati, a ne konfrontirati se." Nepoželjnu napetost u razgovoru i neprijatnu atmosferu koja se sve više osjećala u komunikaciji dvaju delegacija pokušao je da prevaziđe Kisindžer. On se obratio Miniću: "Vi ćete inače biti na sastanku nesvrstanih, a ja se nudim kao posmatrač. Da li to prihvatate?" Ovaj je na to odgovorio: "Ne mogu to ja prihvatiti, to treba da prihvate zajedno nesvrstane zemlje, potreban je konsenzus." Na ovo je Kisindžer duhovito uzvratio "Postali ste moćan blok na koji ćemo morati računati, tim prije što je 'disciplina' kod vas daleko bolja nego u našem bloku." Prihvatajući Kisindžerov pomirljiv ton, Tito je uzvratio: "Malo se ta disciplina drma u posljednje vrijeme, ali mislim da ćemo to savladati, jer ne valja biti isključiv."
Vraćajući se na temu koja je samo ovlaš dotaknuta na početku razgovora – predstojeću Konferenciju o evropskoj bezbjednosti i saradnji, čiji će domaćin biti Jugoslavija tokom 1977. godine, Kardelj je ukazao na značaj konsultacija i kontakata jugoslovenskih zvaničnika sa političarima zemalja učesnica, a posebno na saradnju sa Sjedinjenim Državama.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
