U razgovoru sa Fordom, Miloš Minić je istakao: "Inače, već duže vremena između dva ministarstva i ambasada postoje tijesne komunikacije, konsultacije. Mislim da se to pokazalo veoma korisnim i da ih možemo dalje još više intenzivirati." Kisindžer odgovara: "Slažem se da se to pokazalo veoma korisnim. Inače mi smo se dogovorili da budemo u kontaktu još prije Specijalnog zasijedanja, pošto bismo željeli da se izbjegnu konfrontacije između nesvrstanih i razvijenih zemalja. Želja nam je da Specijalno zasijedanje bude stvarno konstruktivno zasijedanje. Mi ćemo sa svoje strane dati konstruktivne predloge. Takve su i instrukcije našeg predsjednika."
Kisindžer je rekao da oni "pridaju veliku pažnju razumijevanju između Jugoslavije i SAD, imajući u vidu položaj Jugoslavije u nesvrstanom svijetu". To je bio i jedan od razloga zbog kojih je Kisindžer istakao: "Učinićemo sve što možemo da ostanemo u bliskom kontaktu." Pri tome nije toliko imao u vidu pripreme za Konferenciju u Beogradu, koliko Sedmo vanredno zasijedanje Generalne skupštine UN posvećeno problemima ekonomskog razvoja, koje je trebalo da počne u septembru ("nadam se da ćemo nastaviti da se konsultujemo i konsultovaćemo se prije naredne vanredne sjednice sljedećeg mjeseca").
Dragan Bogetić ukazuje na to da je za Sjedinjene Države bilo veoma važno da Jugoslavija iskoristi svoj uticaj među nesvrstanim zemljama i zemljama u razvoju i pokuša da ih ubijedi da odustanu od svojih radikalnih zahtjeva za uspostavljanje novog međunarodnog ekonomskog poretka. Kisindžer je, nadovezujući se na Minićevu inicijativu za intenziviranje jugoslovensko-američkih kontakata, podsjetio da su se njih dvojica ranije dogovorili: "da budemo u kontaktu prije Specijalnog zasijedanja, pošto bi mi željeli da se izbjegnu konfrontacije između nesvrstanih i razvijenih zemalja. Želja nam je da Specijalno zasijedanje bude stvarno konstruktivno zasijedanje."
Na kraju ove runde razgovora, predsjednik Ford je pokušao da otkloni još jednu zabludu, koja je, inače, bila prisutna u jugoslovenskim političkim krugovima, u vezi s njegovim negativnim odnosom prema Kisindžeru i pojedinim ključnim ličnostima iz američke administracije koje je svojevremeno postavio predsjednik Nikson. Naime, razdoblje koje je prethodilo Fordovoj posjeti Jugoslaviji bilo je u znaku oštre polemike u Kongresu o Kisindžerovoj neuspjeloj posredničkoj misiji na Bliskom istoku, čiji je rezultat bio ne samo pogoršanje odnosa sa arapskim zemljama nego i sa Izraelom, koji je vrlo burno reagovao zbog Kisindžerovog pritiska da se odustane od ekstremističke politike prema Arapima, i potpunom krahu američke politike u Indokini (poraz sva tri režima sa tog prostora koji su uživali ogromnu vojnu i političku podršku SAD i Kisindžera – poraz Tijeovog režima u Južnom Vijetnamu; poraz Lon Nolovog režima u Kambodži i, na kraju, poraz desničarske vlade u Laosu i povlačenje američke misije iz te zemlje). Jugoslovenska diplomatija je pomno pratila ove rasprave i Kisindžerove aktivnosti, što se vidi iz primljenih depeša u periodu između dvije Kisindžerove posjete Beogradu. Takođe, ovu problematiku pratila je i jugoslovenska štampa ("Politika", "Borba"). Polemike i rasprave koje su se odvijale u Kongresu, ali i u samom Stejt departmentu, ukazivale su na odsustvo harmonije unutar američkog političkog vrha. [...]
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
