U kontekstu Fordove posjete Jugoslaviji, aktuelizovala se dilema da li Kisindžer uopšte uživa i dalje povjerenje predsjednika Forda i koliko je okončanje diplomatske misije ranijeg američkog ambasadora Malkolma Tuna, a dolazak u Jugoslaviju novog ambasadora Lorensa Silbermana, dio kadrovske reorganizacije i Fordovog nezadovoljstva učinkom administracije njegovog prethodnika Ričarda Niksona.
Svjestan da pomenute špekulacije u jugoslovenskim političkim krugovima mogu negativno da utiču na poziciju američkih diplomata u sklopu njihove komunikacije sa Titom i njegovim saradnicima, Ford je na kraju razgovora, pomalo napadno i neočekivano, naglasio: "Imam vrlo blizak i srdačan odnos sa sekretarom Kisindžerom. Među nama nema razlika. A ambasadora sam ja postavio. On ima moje puno povjerenje, tako da imamo dobru situaciju..."
Prema jugoslovenskom i američkom zapisniku ovog razgovora, Kisindžer je taj koji je svojom izjavom završio ovaj razgovor."Mi pridajemo veliki značaj razumijevanju sa Jugoslavijom, s obzirom na značaj i ulogu Jugoslavije među nesvrstanim zemljama, tako da ćemo sa svoje strane učiniti sve da budemo u što tješnjim kontaktima."
Poslije završene prve runde razgovora dva predsjednika, Tito i Jovanka Broz priredili su svečanu večeru u čast američkog predsjednika i njegove supruge na kojoj je bilo više od 120 zvanica. Pored oba predsjednika i njihovih supruga, navode se i ostali članovi delegacija koji prisustvuju ovom događaju. Na prvom mjestu američke delegacije je državni sekretar dr Henri Kisindžer. Tokom večere, oba predsjednika su održala poduže zdravice u čast gostiju, odnosno domaćina i odnosa dvije države.
Poslije svečane večere američka delegacije se vratila u Beli dvor. Kisindžer će biti smješten u apartmanu broj 4, a njegov sin David u sobi broj 6. Obije sobe su bile na prvom spratu Belog dvora. Osim u pratećim službenim dokumentima, David Kisindžer se "ne vidi" u toku ove posjete.
Beogradska "Politika" je u svom sjutrašnjem izdanju konstatovala na osnovu onog što je moglo da se dozna tokom večeri da se "u jugoslovenskim krugovima saznaje da su odnosi SFR Jugoslavije i SAD ocijenjeni kao odlični. Takođe je ispoljena obostrana spremnost da se i dalje intenziviraju kontrakti dvije zemlje na raznim nivoima… To bi, kako se ocjenjuje, doprinijelo boljem uzajamnom sagledavanju gledišta dvije zemlje, preciznije bi se uočavale razlike u stavovima i time svakako, nalazili kraći putevi do rješenja koja su obostrano korisna." Istaknuto je da "predsjednici Tito i Ford nijesu, zbog kratkoće vremena, bili u mogućnosti da detaljnije razmotre sve aspekte savremenih međunarodnih odnosa." Zato se očekivalo da se u nastavku dijaloga narednog dana posveti više pažnje drugim temama i žarištima, posebno na području Mediterana.
Sjutradan, na doručku, Kisindžer ima odvojeni razgovor sa Milošem Minićem koji dolazi na sastanak sa prevodiocem. Potom će uslijediti radni doručak predsjednika SIV-a Džemala Bijedića i predsjednika Forda, kome prisustvuju Minić i Kisindžer, ambasadori Silberman i Granfil, kao i Brent Skoukroft, zamjenik pomoćnika predsjednika za nacionalnu bezbjednost. Na ovom sastanku razmatran je nivo saradnje dvije države, posebno u domenu strateških projekata kakva je bila nuklearna centrala u Krškom ili petrohemijski kombinat.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
