Pojedinci su iz straha od kazne, želje da ublaže sopstvenu odgovornost i sačuvaju položaj, pred Partijskom komisijom davali izjave kojim su optuživali kolege oficire za širenje stava suprotnog politici CK KPJ. Čedo Miletić je pred članovima Komisije, između ostalog, rekao sljedeće: "Razgovarao sam sa drugaricom Zorom Brkić, ne sjećam se tačno datuma, koja mi je rekla da Dinko Filatar major uprave UDB-e agituje aktivno kod drugova oficira UDB-e za Kominform. Navedena drugarica radi u upravi UDB-e te bi ona mogla dati izjavu."
Neki od oficira su, pak, zadržali početni stav i poslije beogradske zajedničke sjednice, pa čak i nakon Petog kongresa KPJ. Iz izjave Muniba Ćerimića, vidi se da je dio opunomoćstva UDB-e Prvog sarajevskog reona zadržao otpor prema stavovima CK KPJ i nakon beogradskog "pokajanja" republičkog partijskog vrha, te sastanka koji je sa kolebljivim oficirima, u svrhu "ubjeđivanja" i vraćanja na "pravi put", imao predstavnik PK KPJ za BiH Rudi Kolak: "Do dolaska na sastanak s drugom Rudijem [Kolakom] mi smo svi bili protiv stava CK KPJ.(...) Na sastanku sa Rudijem smatrali smo da je on preoštar, a sada vidim da smo mi bili drski, jer smo odbili da diskutujemo i to zato što smo smatrali da smo u pravu. (...) Bio sam tvrdoglav i sada vidim da je moj stav bio nepravilan, da sam bio protiv našeg CK, da smo bili drski na diskusiju, što je otežavalo da nas ranije ubijedi." Oficir Mile Perković je, osim neslaganja sa bojkotom sjednice Informbiroa, osporio izjave nekih od govornika na Petom kongresu KPJ. Naime, Perković je neiskrenim ocijenio diskusije Božidara Maslarića, Nikole Kovačevića i Veljka Mićunovića, koji su navodno govorili o lošem odnosu sovjetskih vlasti prema jugoslovenskim kadrovima u ovoj zemlji. O tome je izjavio: "Govorio sam da su naši oficiri UDB-e bili slobodni u SSSR-u u kretanju i da je [Vlado] Popović takođe bio slobodan."
Rascjep među oficirima sarajevskog opunomoćstva UDB-e raširio se i u druge gradove. U Zenicu je gotovo cjelokupan oficirski kor, na čelu sa sekretarom opunomoćstva i partijske ćelije, Kadrijom Kresom, prihvatio neke od optužbi Kominforma. Kreso je na saslušanju pred Partijskom komisijom izjavio da je ćelija u sastavu: Hamdija Delić, Anto Mišić, Karlo Miletić, Đorđe Bošković, Adem Čejvan, Meho Ramić, Alić Ćamil, Rade Danilović i Golubović (...), "u cjelini" prihvatila pojedine optužbe iz Rezolucije Informbiroa. Pored neslaganja sa neodlaskom jugoslovenske delegacije na sjednicu Informbiroa i prihvatanja kritike za deficit demokratičnosti u KPJ, oficiri zeničkog opunomoćstva UDB-e su se složili sa optužbama CK SKP (b) da je Vladimir Velebit "engleski špijun" i tražili njegovo kažnjavanje. Paradigmu držanja oficira zeničke UDB-e predstavlja izjava Karla Miletića, data Partijskoj komisiji 10. avgusta 1948. godine, dakle 13 dana po završetku Petog kongresa KPJ: "Smatram da moj stav kao oficira UDB-e nije bio pravilan, ali se ni do dana današnjeg ne slažem sa pitanjima demokratičnosti i kritike i samokritike u našoj Partiji, a nejasno mi je i dalje pitanje Velebita, jer smatram da je trebao biti uhapšen."
Po istoj matrici rascjep se iz glavnog grada republike proširio i na organizaciju UDB-e u Tuzli. Oficir opunomoćstva u ovom gradu, Mostarac Neđo Borozan, nakon boravka u Sarajevu i usvojenog stava tamošnje većine, o Rezoluciji je razgovarao sa kolegama iz Tuzle i tako "povećavao" broj Staljinovih pristalica. Borozan je Partijskoj komisiji "priznao" da je obavio više razgovora koji su, kako je naveo, "bili štetni po interese naše Partije".
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(KRAJ)
