U Rezoluciji UDB-e za Bosnu i Hercegovinu je naglašeno da odluka Politbiroa CK KPJ predstavlja pobjedu "budnosti i boljševičke revolucionarnosti" nad prikrivenim neprijateljima. Dokument je potpisao sekretar ćelije bosanskohercegovačke UDB-e Stole Kovačević, koji će samo nešto više od mjesec dana poslije biti označen kao jedan od "najodgovornijih" za širenje "antipartijskog djelovanja" među oficirima Uprave. Na sadržaj teksta Rezolucije značajno je uticala opšta neinformisanost unutar republičke organizacije UDB-e, o čemu svjedoči izjava oficira Uprave Čeda Miletića: "Ja sam 7. jula došao iz Opatije sa odmora u Sarajevo. U Opatiji sam razgovarao sa nekim oficirima UDB-e za Jugoslaviju o pismu CK VKP (b) i našeg CK. Ja do tada nisam znao za nikakvo pismo. Taj drug mi je rekao da su svi oficiri UDB-e u Zagrebu čvrsto uz naš CK KPJ. Kada sam došao u Sarajevo ja sam po razgovorima vidio da u Sarajevu stoji drugačije.
Međutim, neslaganja republičkog partijskog vrha sa stavovima iz dokumenata CK KPJ brzo su se raširila i među oficire UDB-e, što je izazvalo ozbiljan politički i bezbjednosni problem u Bosni i Hercegovini. Pored Uglješe Danilovića, stav jugoslovenskog vođstva izgleda nije podržao ni njegov pomoćnik Džemal Bijedić. Inspektor Savezne kontrolne komisije, Milutin Velemir, je pred Partijskom komisijom izjavio da "pojedini drugovi", koji su išli na teren u cilju ubjeđivanja u ispravnost politike CK KPJ, sami nisu bili sigurni u svoje držanje, navodeći među prvim ime Džemala Bijedića.
Osim uticaja pomenutih visokih funkcionera u organima bezbjednosti Bosne i Hercegovine, Stole Kovačević je zbog stavova koje je zastupao, funkcije koju je obavljao i širokih kontakata koje je imao, značajno odredio tok opredjeljivanja u organizaciji bosanskohercegovačke UDB-e. Odmah nakon objavljivanja Rezolucije Informbiroa, kod njega su bili opunomoćenici UDB-e sva četiri sarajevska reona, tražeći "izvjesna objašnjenja" o nastaloj situaciji. Kovačevićevo "usmjeravanje" i "savjetovanje" oficira da se svako opredijeli po "svom ubjeđenju", s obzirom na poznatu situaciju u Pokrajinskom komitetu i ministarskoj ćeliji, bilo je u najmanju ruku prećutna podrška pojedinim optužbama Informbiroa. Način na koji je Kovačević uticao na stavove u sarajevskoj organizaciji UDB-e, vidi se iz izjava dvojice oficira, Muniba Ćerimića i Mustafe Delića.
Munib Ćerimić, opunomoćenik Prvog sarajevskog reona, je sa ostalim reonskim opunomoćenicima UDB-e od šefa partijske ćelije tražio odgovor na pitanje kuda dalje i "kakav stav zauzeti." Ishod Kovačevićevog "savjetovanja", nakon "preporuke" da se na osnovu čitanja materijala svako "izjasni po svojoj savjesti", bio je da su sva četiri opunomoćenika usvojili pojedine optužbe Informbiroa. O uticaju Stola Kovačevića na oficire UDB-e u Sarajevu još jasnije govori izjava Mustafe Delića: "Ja sam imao pozitivan stav prema našem CK sve do čitanja drugog pisma CK SKP (b). U razgovoru sa drugom Stolom Kovačevićem on mi je rekao da se opredijelim samostalno i predao mi na uvid pisma SKP (b) da ih prostudiram. Ujedno mi je predao tekst iz Titovog govora, koji se odnosi na seljaštvo. Taj citat sam smatrao velikom i krupnom greškom druga Tita."
Neizvijesnost i nedovoljno razumijevanje situacije u mnogima je razvijalo potrebu za spoznavanjem "šta misle drugi". Visoki oficir republičke UDB-e, Nenad Vasić, je sa stavom o niskom nivou demokratičnosti i polulegalnom položaju Partije, te neslaganjem sa neodlaskom na sjednicu Informbiroa, razgovarao sa "sebi ravnim" oficirima Stolom Kovačevićem, Slobodanom Šakotom, Milom Perkovićem, Dušanom Misiračom, Smajom Brkićem i ministrom Uglješom Danilovićem, što je svakako učvršćivalo kolebanja u vrhu Uprave. […]
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
