Nakon tih kontradiktornih informacija o datumu rođenja, klupko se odmotavalo samo od sebe. Spisak učenika beogradske gimnazije za 1846/47. godinu otkriva da je Ristić naveo da ima sedamnaest godina, što ponovo ukazuje da je 1829. godina rođenja. Pored zvaničnih dokumenata zanimljiva su zapažanja i savremenika. Na prvom mjestu Alimpije Vasiljević (rođen 1831. ili 1832. godine) u uspomenama piše o gimnazijskim danima i konstatuje da ga je Ristić, iako "puno stariji", često nazivao vršnjakom. Svakako da Vasiljevićev lični utisak može da bude varljiv, ali u ovom slučaju ni on ne govori u prilog 1831. godini. Povodom Ristićeve smrti Milan Đ. Milićević (rođen 1831. godine) zapisao je u svom dnevniku: "Godine je svoje krio, ali mislim da je bio prešao makar sa dve sedamdeset''. Činjenica da postoje tri različite godine koje potiču od Ristića lično mogu da dovedu istraživače u veliku zabunu u potrazi za odgovorom. Jedini logičan razlog leži u navodima Živana Živanovića. Ristić mu je saopštio da je u knjigama rođenih u Kragujevcu pokušavao da dođe do datuma svog rođenja, ali da u tome nije uspio. Sve to jasno govori da ni Jovan Ristić nije sa sigurnošću znao koje godine je rođen. To najvjerovatnije nije znala ni njegova majka što nije bila neuobičajena pojava. Sa sigurnošću se može reći da godinu njegovog rođenja nijesu znali ni njegovi potomci, što nam svjedoči pismo Ristićevog sina Mihaila Grguru Jakšiću u kome mu se zahvaljuje na prigodnom članku objavljenom u "Politici" 13. februara 1931. godine povodom stogodišnjice očevog rođenja. Pouzdana činjenica je da se tek kasnije odlučio prvo za 1830, a potom iz njemu znanog razloga za 1831. godinu. Njegovi razlozi za "podmlađivanjem" nama danas ostaju nejasni. Najstariji izvori, Vasiljević i Milićević i te kako daju dovoljno osnova da je 1829. prava godina Ristićevog rođenja.
Ne samo godina već su i dan i mjesec Ristićevog rođenja pod znakom pitanja. Nauka u tom smislu nije došla do jedinstvenog stava, a razlog tome leži u prevodu koji je napravio Živan Živanović. Naime, Ristić je saopštio da je od kuma dobio ime po Svetom Jovanu. Živanović je pretpostavio da se radi o 31. januaru po starom kalendaru kada se slave Sveti besrebrenici Kir i Jovan, te da je po drugom dobio ime. Đorđe Đekić je na osnovu Kalajevog dnevnika utvrdio da se radi o danu kada se slavi Sveti Jovan Krstitelj, tačnije 7. januar po starom kalendaru. Pored Kalaja, postoje i izvori prvog reda koji potvrđuju 7. januar po starom iliti 19. januar po Novom kalendaru. Riječ je o nekoliko telegrama iz 1879. godine, koji su upućeni sedmog dana u mjesecu, gdje više ličnosti čestita Ristiću "imendan", među kojima se nalazi i jedan od supruge Sofije. Time je utvrđeno po kom svetitelju je Ristić dobio ime, te da je tada slavio "imendan", što samo po sebi ne podrazumijeva da je upravo tog dana rođen. Pukovnik Aleksandar Protić, je na osnovu ličnog Ristićevog kazivanja da je rođen "oko" Jovanjdana, došao do 4. januara po starom ili 16. januara po novom kalendaru kao dana rođenja. Kako se radi o Ristićevom bliskom prijatelju i jednom od potpisnika njegovog testamenta, Protićev datum sa pravom možemo uzeti kao najpouzdaniji.
Za razliku od upitnih dana i godine rođenja, mjesto Ristićevog rođenja nikada nije bilo pod znakom pitanja. Ristić je rođen u Kragujevcu, koji je tada bio prestonica Srbije. Kako je Slobodan Jovanović naglasio, bio je kao dijete "varoškog puka" i kao takav je od svih važnih političara 19. vijeka potekao iz najveće sirotinje. Nasuprot Ristiću, pojedini istaknuti predstavnici te političke generacije bili su uglavnom djeca državnih službenika ili bogatih seoskih domaćina.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
