Kako je pored Beograda bio jedan od političkih centara tadašnje Srbije, Kragujevac je tridesetih godina, u ranoj mladosti Jovana Ristića, bio epicentar političkih događaja. Prije svega, Kragujevac je mjesto u kome su se, sve do sticanja državne nezavisnosti 1878. godine, često održavale sjednice Narodne skupštine. Godine 1830. i 1834. upravo su u toj varoši pročitani prvi i treći Hatišerif na osnovu kojih je Srbija zaokružila svoju autonomiju.
U drugoj polovini četvrte i početkom pete decenije 19. vijeka sukob kneza Miloša i ustavobraniteljskih prvaka direktno je uticao na sudbinu Kragujevca. Varoš je 1835. bila poprište Miletine bune, koja je rezultovala donošenjem Sretenjskog ustava. U ustavnim borbama koje su se razbuktale tih godina, Kragujevac je kao prestonica i sjedište garnizona imao prvorazrednu ulogu. U sukobu vladara i ustavobraniteljske opozicije, kao varoš naklonjena Obrenovićima, imala je i simbolički značaj. Godine 1839. došlo je do neuspjele Jovanove bune, koju je inscenirao knez Miloš Obrenović, i koju je slomio jedan od vođa ustavobranitelja Toma Vučić Perišić. Knez Miloš je bio prinuđen da napusti zemlju. Knez Mihailo Obrenović, koji je došao na vlast nakon kratkotrajne vladavine svog brata Milana, nakon Vučićeve bune 1842. takođe je detronizovan. Prestonica je iz Kragujevca 1841. preseljena u Beograd. Time je grad na Savi i Dunavu i definitivno odnio prevagu u odnosu na Kragujevac.
Kragujevac, tek sa nešto više od 2000 žitelja, nije bio velika sredina. Činjenica da je Jovan Ristić svoje djetinjstvo proveo u prestonici veoma je važna stavka u njegovoj biografiji. On je rastao tamo gdje su se donosile najvažnije državne odluke i gdje su bile smještene najvažnije državne institucije. Najbitnije, djetinjstvo je proveo u mjestu gdje se nalazila ona najvažnija institucija – knjaz. Kako je Đorđe Magarašević konstatovao Kragujevac je tih godina izražavao "duh samog vladatelja". Svaki dolazak i odlazak knežev u Kragujevac dvadesetih i tridesetih godina 19. vijeka bio je propraćen pompezno od strane lokalnih mještana. Na Dvoru i njegovoj okolini javno se manifestovala kneževa vlast. Tako je, primjera radi, svakodnevno sviranje u zurle označavalo kneževo buđenje, dok ništa manje vidljiv nije bio ni knežev odlazak na jutarnju službu u crkvu. Može se samo nagađati kakav je dojam harizmatična ličnost kneza Miloša mogla da ostavi na mladog Ristića. Kneževa ličnost i predstave o njegovoj moći, pa čak i famozna "suva kruška", koja je služila za kažnjavanje prestupnika, sasvim sigurno ostavljale su silan utisak na mlađanog Ristića.
Posebno se na velikim narodnim skupštinama jasno ogledala i javno ispoljavala kneževa moć. Politički događaji koji su se odvijali tridesetih godina nesumnjivo su ostavili prve pečate na Ristićevo lično i ideološko formiranje. Ako su, možda, Miletina buna i donošenje Sretenjskog ustava došli isuviše rano da bi od Ristića bili odmah percipirani, to se sa sigurnošću ne može reći za događaje iz 1839. poput Jovanove bune. Turbulentan period koji je uslijedio nakon zbacivanja kneza Miloša pa sve do Vučićeve bune, gdje je dio Kragujevčana platio položajima podršku dinastiji Obrenović, nesumnjivo je uticalo na potonje viđenje dinastičkog pitanja od strane zrelog Ristića.
Sve do sticanja autonomnog položaja u Srbiji se nije mnogo pažnje posvećivalo obrazovanju. Društvene i ekonomske prilike, te preokupiranost pitanjem državno-pravnog položaja dovelo je do toga da se pitanje prosvjete nađe u drugom planu. Dalji razvoj i napredak države nametao je potrebu za obrazovanim ljudima. Pravne osnove za kulturni i prosvjetni razvoj postavio je drugi hatišerif (1830). Osnivanje Ministarstva pravde i prosvjete (1834, 1838) bio je najvažniji korak u tom pravcu.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
