
Povratak Olge Krejčove iz Praga na funkciju dopisnika Radio Praga, poklopio se sa dolaskom novog ambasadora Taufera, člana KSČ-a, sa kojim je odmah došla u sukob zbog njegovog antijugoslovenskog stava. Promijenjenu klimu u jugoslovensko-čehoslovačkim odnosima i promjenu u odnosu KSČ-a prema sebi, osjetila je još više 27. jula, kada je iz Praga stigao telegram iz koga je slijedilo da je 23. jula poništena odluka o njenom imenovanju na mjesto dopisnika Radio Praga. Već sljedećeg dana, 28. jula, i "Rudé právo" je objavilo da Radio Prag u Beogradu nema dopisnika. Kada su "Politika" i "Borba" 12. avgusta 1948. objavili ovu vijest, uz pismo Krejčove Direkciji čehoslovačkog radija, kojim se suprotstavila odluci Radio Praga, bilo je jasno da je Krejčova i javno stala na jugoslovensku stranu. Pismom od 15. septembra 1948, koje joj je dostavljeno preko čehoslovačke Ambasade, Krejčova je obaviještena da je isključena iz KSČ-a "radi svoje po partiju štetne djelatnosti". Neke od čehoslovačkih razloga za nezadovoljstvo radom Krejčove, javno je iznio njen diplomata Majsner prilikom razgovora sa sekretarom jugoslovenske Ambasade Murkom 19. januara 1950. Tvrdio je da je Krejčova u Beogradu vršila cenzuru pošte, koja je išla iz Čehoslovačke u Jugoslaviju i da se njen sin "hvalio" time u školi.
Tako su dramatični događaji u prvoj polovini 1948. (unutrašnja kriza u Čehoslovačkoj i jugoslovensko-sovjetski sukob), učnili da je Krejčova morala da se u jugoslovenskoj prestonici bori protiv nemilosti obojice ambasadora svoje zemlje iz tog vremena – i nekomuniste Korbela i svog partijskog druga komuniste Taufera. Korbel je radio na tome da je ukloni sa mjesta predstavnika "Orbisa", jer je bila komunista, a Taufer joj je uručio odluku o izbacivanju iz KSČ-a, jer nije bila "dobar" i poslušan komunista.
Svoje pozicije Krejčova je pokušala da objasni svojoj partiji u pismu Kongresu KPČ-a, koji je zasjedao maja 1949. Između ostalog, napisala je i da za dvije i po decenije patijskog rada, nije bila svjedok "takvih napada na vladu jedne države kao što je sada dozvoljeno da se napada vlada Jugoslavije". Upozoravala je da "psovke, drugovi, nijesu ni dokazi ni diskusija a da se ni ne govori o nekakvoj kritici pogrešaka KPJ". U pismu je iznijela i neke stavove koji su bili sasvim na liniji jugoslovenskog shvatanja razvoja socijalizma u različitim državama.
Krejčova je, dakle, odlučila da se prikloni Jugoslaviji i ostane u Beogradu. Jugoslovenski vrh trudio se da joj olakša život. Najprije je udovoljeno njenoj molbi da postane član češke redakcije Radio Beograda. Krajem 1949. Agitprop CK KPJ je urgirao kod Ministarstva inostranih poslova, da se obezbijedi prebacivanje njenih stvari iz Praga. U decembru 1949. jugoslovenska diplomatija uspjela je da, preko Ambasade u Pragu, njene stvari otpremi za Beograd, pa je ona 19. decembra u Beogradu potpisala prijem tri paketa sa svojim stvarima. Sa sinom koji je ostao u Pragu, gde je studirao na Konzervatoriumu, održavala je prepisku preko jugoslovenske diplomatije, tačnije preko majora Đurića, vojnog izaslanika u Pragu.
Krejčova je nastavila da djeluje u Jugoslaviji i poslije sukoba sa Informbiroom. Prvih godina šeste decenije razvila je tajnu aktivnost, preko svojih veza u CK KPJ, protiv bivšeg predsjednika socijaldemokrata Bohumila Laušmana, koji je pobjegao iz Čehoslovačke na Zapad i dosta vremena provodio u Jugoslaviji. Oglašavala se i javno, na stranicama jugoslovenske štampe. U "Politici" se oglasila 31. maja 1950. povodom smrti jugoslovenskih građana u Čehoslovačkoj, Dimitrijevića i Pleše, podsjećajući na primjere bratstva naroda Jugoslavije i Čehoslovačke kroz istoriju i pitajući se "da li je moguće da je u Čehoslovačkoj, koja je i kao buržoaska republika bila poznata po svojim građanskim slobodama, moglo da se desi da se ljudi u zatvorima do smrti prebijaju?". [...]
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)