Nema sigurnih podataka kako je dalje bilo i kako je Selim-beg pomogao Todoru Kadiću da se pripremi za taj čin, ali se moglo čuti od starijih ljudi da mu je za to nabavio specijalno napravljenu kuburu na kapsulu koju bi napunili i po nekoliko dana držali u morskoj vodi da bi provjerili hoće li potom opaliti. Ponavljali su to nekoliko puta i pošto kubura nijednom nije "slagala", bilo je jasno da su našli i odabrali sigurno i pouzdano oružje. Kažu da se Selim-beg postarao da se parčad gvožđa i sačma kojom je kubura napunjena zaliju zmijskim otrovom kako knjazu ne bi bilo spasa čak i ako bude lakše ranjen.

Todoru ipak nije zadrhtala ruka i dobro je ciljao. Bilo je to na kotorskoj rivi odmah ispred malih vrata i ulaza u kotorsku tvrđavu, kod sadašnjeg Centra za kulturu. Neki očevidac je cio događaj prenio "Srpskom dnevniku", od koga je "Srbsko-narodni kalendar za 1861" preuzeo sve pojedinosti. Ovdje neke prenosimo:

– U nedjelju u veče, na Gospođine poklade (31. jula), između 6 i 8 sati svirala je vojnička muzika na širokoj poljani pred grad. Lovački kapetan g. Slavnić pošao je bio po kneza naprijed barkom i došli su na muziku ranije nego li ikad.

U gospodskom društvu, šetao se knjaz i kneginja neko vrijeme, a poslije odvojio se sam knez i s ađentom našeg konsula iz Skadra u razgovoru šetajući se tako je bio zanešen da se nije opominjao ni na prvo društvo, ni na svoju kneginju, ni na kasno doba.

Kneginja mu se dva puta primicala govoreći: "Dano moj, molim te da idemo doma." "Sad ćemo, po ure prije, po docnije, isto biva", odgovorio bi joj. I pošlje je u baštu, da se još malo prošeta s g. Dojmom.

U 8 sati manje 10 minuta popraćen knez od mnogobrojnog naroda do barke i ugledavši u njoj svoga prijatelja g. kapetana Slavnića, reče mu: "O, a tu si! A ja te gledah ovamo neću li te viđeti, da idemo!" Pak zaište struku da mu dadu iz barke i tek ogrnut da se pozdravi s gospodom, pukne puška kao mina između družine i knez pojako lelekne: "Ah, pogiboh!", pak previje glavu na svoju kneginju, koja se s gospođama rukovaše. G. kapetan okružni kao izvan sebe začuđen potrči k njemu i poviče: "Ajme, šta vam se dogodi, kneže?" i knez odgovori mu: "Molim te, prijatelju, ukloni se, dok nijesi pravedan i ti što dobio!"

...Ranjenog kneza nosio je krkače jedan Crnogorac, a drugi pridržavao mu nogu desnu. Noseći ga preko grada do u kuću g. Bjeladinovića nije dao da niko progovori putem, govoreći: "Mučite, meni nije ništa." Kad su ga metnuli na postelju, reče domaćinu: "Vidiš, Stevo, kakvog gosta noćas imaš!" Rana je grdna bila, po desnoj strani u dno rbata, i ljekari vadeći olovo našli su u njemu jedno poveliko zrno šiljasto i drugije pet komada. Pri najvećim mukama, kad su mu s druge strane prorezali i rane čistili, ovo je rekao bez jaukanja: "E, fala Bogu, mene su svršili, ma su i sami sebe usred glave ubili!"

Ovaj izvještač dalje navodi da je knjaz Danilo, iako smrtno ranjen, uprkos žestokim bolovima, prizvao knjeginju Darinku i zapovijedio joj da odmah uputi pismo vojvodi Mirku na Cetinje, naređujući da svak sjedi gdje se zatekao, da ni on ni sin mu Nikola nigdje ne izlaze iz dvora, da dobro čuvaju barut i oružje, da rubom cetinjskog polja udvostruče straže i nikoga ne puste da prođe u prestonicu dok ne izvide šta nosi i kud je naumio, da niko od senatora i perjanika ne silazi u Kotor… On, inače, tvrdi da se u Kotoru niko nije plašio za knjažev život niti posebno brinuo o njegovoj sigurnosti. Ta atmosfera se bila, po svoj prilici, prenijela i na knjaževu ličnu pratnju jer su od desetak njegovih stalnih pratilaca te večeri uz gospodara bila samo dvojica. Precizni i očigledno dobro upućeni hroničar čiji izvještaj iz Kotora prenosi "Srbsko-narodni kalendar" ne propušta nijednu pojedinost.

Smrtno ranjenog su unijeli u neku obližnju kotorsku kuću, a Todor Kadić se izgleda nije mnogo ni trudio da umakne iz ruku kotorske policije niti mu je više bilo do svoje glave. Već na prvom saslušanju sve je priznao i potanko ispričao kako je i zašto ubio Danila.

Onim što je uradio Todor Aleksin Kadić je upisao sebe u istoriju. Osveta je kao pijanstvo, nikad je dosta nije, a ljudi izgleda zlo čine da im se zlom vrati. Jedan metak koji je pogodio cilj bio je jači od stotina drugih plotuna i prosuo je mnogo krvi naokolo, izazvao velike nesreće, ubio mnogo života i ostavio tragične posljedice, koje se i danas osjećaju, kao i podjele koje su tada nastale.

PRIREDIO:

MILAN STOJOVIĆ

NASTAVIĆE SE