Do pravog sukoba Kadića i Bjelopavlića sa knjazom Danilom doći će nakon onog sramotnog kola u Ostrogu, o kojem najviše podataka na jednom mjestu nalazimo u romanu "Zeko Mali" Buda Simonovića.

O Trojičinu dne (5. juna po starom kalendaru) 1854. godine, knjaz Danilo je sa pratnjom i svitom i francuskim vicekonzulom u Skadru, Ijasentom Ekarom, kao gostom, stigao u Ostrog na veliki, trodnevni trojičindanski sabor, na kojem su se, kako piše Tomo Oraovac, po tradiciji, sem Crnogoraca okupljali i Hercegovci, Bosanci, Bokelji, Arbanasi i staro-Srbijanci. Narod se tu po tri dana veselio i kolo se pred Donjim manastirom nije raspuštalo.

Zadivljen ljepotom crnogorske mladeži, knjaz Danilo je naredio da se izabere trideset najljepših djevojaka i nevjesta koje bi uveče oko vatre igrale kolo sa trideset njegovih perjanika, kako bi ukazao počast i pričinio užitak svojim gostima, prije svih francuskom diplomati.      

"Kolo se svršilo u najvećem redu i punom raspoloženju – piše Tomo Oraovac. Sjutri dan kroz narod se pronijela strašna i sramotna riječ, kako je Jovan Mašanov Vukotić, po naravi proklet i zao čovjek, rekao 'da je svaki ležao sa svojom', a on sa popadijom popa Jovana Radovića, da su ovo Katunjani učinili po naređenju knjaza Danila da se među Bjelopavlićima rode junaci kao Katunjani. Zbog ovih gadnih riječi uzrujao se cio narod i svak se zabezeknuto pitao: šta ovo znači i k čemu sve ovo vodi".

Po zapisima i kazivanju nekih drugih hroničara ovog događaja, kolo se uveče okupilo u dvorištu ispred Donjeg manastira gdje je naložena velika vatra, jer drugog osvjetljenja nije ni bilo. Oni rijetki koji su, sem knjaževe najuže pratnje i svite bili pozvani da gledaju kolo i uživaju u toj ljepoti, odmah su opazili da se tu igra neko drugo kolo, a posebno im je zapalo za oko kako knjaz ne smeće pogleda sa sestre Todora Kadića, Danice, koja je bila udata za popa Punišu Pavićevića, sina čuvenog junaka Baja Radovanova Pavićevića (poginuo je od Župljana i kažu da je Njegoš lično tražio od Bjelopavlića da ga osvete, što se i ostvarilo). Po ljepoti joj nagorkinja vila nije bila prilična pa su je zato, izgleda, i zvali Vilajeta. Oči svih na tome skupu zaustavljale su se na njenoj ljepoti, kojoj nije bilo ravne ni Brđanke ni Crnogorke.

O događaju koji se zbio pod Ostrogom o Trojičinu dne 1854. godine do sada je napisano mnogo verzija, a nama se u vezi sa ovim čini posebno interasantnim sjećanje bana Novice Cerovića, koje je prenio Duka Londrović u svom feljtonu (objavljenom sedamdesetih godina prošlog vijeka u listu "Pobjeda") o ovoj značajnoj ličnosti crnogorske istorije, čovjeku koji je uživao veliki ugled i bio dio izvršne vlasti kod tri vladara iz dinastije Petrović (Vladike Rada, knjaza Danila i knjaza Nikole):

"Pošto su Vilajetin brat Todor Kadić i muž, pop Pavićević – piše Londrović – bili na strani opozicije, knjaz, očaran Vilajetinom ljepotom, dođe na niske misli. Te misli povjeri svojem sobaru – perjaniku Mići, koliko se Novica Cerović sjećao. Knjaževu misao prihvatiše i drugi u njegovoj pratnji.

Po Knjaževoj 'klopki' bi rečeno da poslije vašara kod manastira ostane trideset đevojaka i žena sa Vilajetom Kadić, kao da bi viđele ikone koje je knjaz donio na dar Ostroškom manastiru, koji je u Omer-pašinom pohodu bio razoren. Kad se smrači, knjaz se povuče u svoju sobu za spavanje. Perjaniku Miću reče da mu dovede Vilajetu. Vilajeta pođe, ne sluteći šta će je snaći od gospodara.

Milan Stojović, priređivač feljtona

Čim uđe u sobu kod knjaza, on je zgrabi i obori na krevet. Jačinu njenoga krika umanji perjanik Mićo zatvaranjem vrata na knjaževoj sobi.

Poučeni knjaževim primjerom, perjanici nasrnuše na ostale đevojke, koje vriskom branjahu svoju nevinost i čast, grebući napadače noktima po licu, otimajući se iz njihovih zagrljaja kao srne iz vučjih čeljusti…"

Šta se i kako te noći stvarno događalo u Ostrogu i šta je od svega onoga što je zabilježeno o tome istina teško je reći, tek mnogi hroničari kažu da je popadija Jana u razbjel zore došla pod šator u kojemu je spavao pop Risto. On je dočekao budan:

– A đe si do ovo doba, sramotna ti pogibija pukla noćas!? – breknuo je pop Risto.

– E, ne no tebi, Risto Lazarev (vele da ga do tada nikad nije imenom zovnula, takav je to bio običaj kod starih Crnogorki), što dozvoli da se noćas pleme bjelopavlićko sramoti pred ovom svetinjom!

Priredio:

MILAN STOJOVIĆ

(Nastaviće se)