Iznenađen onim što je čuo od svoje popadije Jane vojvoda Risto Bošković glasno upita:

– Šta to pričaš, jesi li poluđela!?

– Istinu zborim, vojvodo. Nije knjazu i mome bratu bilo do igre i kola, no do druge rabote. On i njegovi perjanici su svu noć ardakovali i na silu svašta radili sa naivnim i nevinim ženama i đevojkama koje si im ti u ruke dodao. No, peri obraz i ne daj da iko udari na čast tebi i cijelom plemenu, pa taman bio i knjaz crnogorski, a moj brat!

Skolile popa Rista crne misli. Shvatio da je sve istina što Jana zbori i da ga je knjaz prevario:

– Ničija nije do vijeka, a sramota do osvete ostaje do vijeka! Nećeš, Zeko maniti, tako igrati sa Bjelopavlićima, a ja biti živ! – planuo je pop Risto i izletio iz šatora da okupi glavare i bjelopavilićke prvake.

Na njegov glas su se brzo odazvali i okupili svi Bjelopavlići koji su konačili kod manastira i tu se zadesili. Pop Risto im sve kazao šta se desilo. Po prilici, i neko drugi od glavara je ispričao da se komandir perjanika, Jovan Vukotić, već falio kako su on i njegovi perjanici, na čelu sa knjazom, lijepo noć proveli u društvu nevjesta i đevojaka bjelopavlićkih. Čak se i grubo posprdivao da je poslije svega najveći problem ko će im gaće prati…!

– Ovu bruku, braćo, možemo oprati samo ako noćas provalimo barutanu i dokopamo se oružja da pobijemo sve te koji su nam na obraz udarili, na čelu sa knjazom! – rekao je pop Risto kad je saslušao davije na Jovana Vukotića i ostale iz knjaževe svite i pratnje, koji su se te noći tako olako poigrali sa čašću njihovih sestara i žena.

I Tomo Oraovac piše o zboru Bjelopavlića na kojemu se vijećalo kako da se spere ljaga i sramota, da su najposlije zaključili da pop Risto Bošković, kao vojvoda bjelopavlićki, vodeći starješina i senator, zatraži objašnjenje od knjaza je li istina to što priča Jovan Vukotić. Ako nije, da za njega od knjaza zatraži smrtnu kaznu, vješanje, koja se ima izvršiti odmah tu pred manastirom na očigled naroda i onih kojima je nanesena sramota. Dogovoreno je takođe, da, ukoliko knjaz ne udovolji njihovom zahtjevu, sami uzmu pravdu u ruke, da poubijaju i knjaza i sve Katunjane koji su mu došli u pratnji.

Jana, sestra knjaza Danila, supruga popa R. Boškovića

-FOTO: MILAN STOJOVIĆ/VIKIPEDIJA

Vojvoda Risto je pošao kod knjaza Danila – piše Oraovac – i u prisustvu konzula Ekara i senatora, rekao knjazu:

– Jesi li čuo, Gospodare, za sramotu koju je po tvojoj naredbi nanio Bjelopavlićima i jednom od prvih brdskih popova, Jovan Mašanov, kapetan čevski. On je rekao da si ti naredio Katunjanima da obeščaste bjelopavlićke žene, a on osramoti popadiju najuglednijeg brdskog popa. Ovo su riječi izrečene pred Srbima iz sviju krajeva Srpstva. Ovo su uvrede preko kojih se ne može i ne smije preći. Čast nalaže svakome Bjelopavliću da ovu sramotu krvlju pere, pa sam došao kod tebe, Gospodare, i s pravom tražim da za ovu sramotu osvetiš Bjelopavliće a sebe ogradiš od lajavih riječi Jovana Mašanova, jer narod tebe smatra krivcem, pa traži od tebe i prisutnog Senata da javno izobličite Jovana Mašanova Vukotića kao klevetnika i osudite ga na smrt na vješala.

Knjaz Danilo, međutim, ovo nije uzeo za ozbiljno. Protumačio je sve to kao neslanu šalu Jovana Mašanova i sve je sveo na onu narodnu "pas laje, vjetar nosi…"

Na ove riječi – piše dalje Oraovac – vojvoda Risto je odgovorio:

– Kad je tako, Gospodare, onda meni i Bjelopavlićima nema mjesta u tvojoj državi dok krvlju ne operemo naš vazda svijetli obraz…

Tomo Oraovac tvrdi da je nekoliko senatora koji su se u tom času zatekli kod knjaza Danila, među kojima je bio i Jole Piletić, savjetovalo knjazu da odmah uhapsi Jovana Vukotića i vezanoga ga kroz narod sprovede na Cetinje da mu se tamo sudi, jer drugačije neće i ne može umiriti i odobrovoljiti Bjelopavliće, a pogotovu vojvodu Rista koji drži do date riječi, koji će za riječ i glavu izgubiti i sigurno je neće pogaziti.

Dok su senatori i ostali doglavnici iz knjaževe pratnje pokušavali da ga ubijede da promijeni odluku i postupi po volji Bjelopavlića, pop Risto Bošković nije oklijevao: ispričao je plemenicima kako je tekao njegov razgovor sa knjazom i kakvo mu je obećanje na kraju dao, a onda pozvao Bjelopavliće da razbiju skrivnicu oružja i municije u Gornjem manastiru ostroškom i napadnu knjaza i njegovu pratnju.

– Udrite, Bjelopavlići, ne štedite nijednoga Katunjanina, pa ni samoga knjaza – rekao je, kako tvrdi Tomo Oraovac, tom prilikom pop Risto Bošković.

Priredio:

MILAN STOJOVIĆ

(Nastaviće se)