Kao član jugoslovenske partijske rukovodeće "četvorke", koju su sačinjavali Josip Broz Tito, Edvard Kardelj, Aleksandar Ranković i on – Milovan Đilas, sve do svog političkog pada, imao je u svojim rukama ogromnu moć. O tome nam najbolje svjedoči knjiga poznatog srpskog istoričara dr Aleksandra V. Miletića "Saradnik, protivnik, neprijatelj:idejno-politička delatnost Milovana Đilasa 1945-1954", koju smo već koristili na ovom mjestu. Riječ je o prvoj kompletnoj biografiji o Đilasu, a knjigu je 2022. godine objavio Institut za noviju istoriju Srbije iz Beograda, na kome je Miletić zaposlen kao viši naučni saradnik.
Đilasova stvarna moć posebno je došla do punog izražaja kada je postao partijski ideolog i rukovodilac Aparata za agitaciju i propagandu (Agitpropa). Na svojoj koži to je najbolje iskusila poznata jugoslovenska i srpska književnica Isidora Sekulić, "najumnija žena srpske kulture", nakon pojave njenog djela, "Njegošu-knjiga duboke odanosti". Upravo to će i biti sadržaj našeg feljtona, kojeg smo, sa značajnim skraćenjem, priredili po opširnom poglavlju "Partijski ideolog", preuzetom iz navedene Miletićeve knjige, a uz njegovo i odobrenje izdavača.
Dr Aleksandar V. Miletić (Aleksinac, 1982), kao što smo već kazali, viši je naučni saradnik Instituta za noviju istoriju Srbije iz Beograda. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu, a studije istorije na Filozofskom fakultetu u Nišu. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, na katedri za istoriju Jugoslavije sa temom "Politička djelatnost Milovana Đilasa 1944-1954". Prije ove objavio je dvije monografije, isto tako, posvećene političkoj djelatnosti Milovana Đilasa: "Prelomna vremena. Milovan Đilas i zapadnoevropska socijalistička i socijaldemokratska levica 1950-1954" (2019) i "Titov emisar Milovan Đilas:diplomatsko-pregovaračke i spoljnopolitičke aktivnosti (1943-1953)", (2021).
***
U društvima poput jugoslovenskog socijalističkog ideologija je predstavljala važnu sadržajnu komponentu. Cjelokupni društveni, politički, ekonomski i kulturni procesi druge Jugoslavije bili su u znaku komunističke ideologije, bazirane na teorijsko-naučnoj doktrini marksizma. Ideološka osnova jugoslovenskog poslijeratnog društva poticala je iz ideološkog karaktera partije koja je organizovala i sprovela revoluciju, na kojoj je izgrađena socijalistička Jugoslavija. Ljudi koji su bili zaduženi za kontrolu sprovođenja ideologizacije društva, primjenu ideologije u praksi i teorijsko modifikovanje i prilagođavanje marksizma lokalnim prilikama, pa i originalne intervencije u samoj ideologiji, obično su pripadali najvišem ili visokom državno-partijskom rukovodstvu. U poslijeratnoj Jugoslaviji ta uloga je pripadala Milovanu Đilasu, kao vodećem partijskom ideologu. […]
Uloga Milovana Đilasa u poslijeratnom konsolidovanju propagandnog aparata i uopšte u stvaranju pogodnih uslova za efikasno propagandno djelovanje, širenje ideologije, zvanične političke linije i usmjeravanje društva u pravcu politike partije, predstavljala je jedan od ključnih oslonaca cjelokupnih političko-ideoloških procesa. Ovakav položaj prvenstveno mu je omogućavala pozicija četvrtog čovjeka partije, ali i funkcija šefa aparata za agitaciju i propagandu CK KPJ, kao centralnog organa kontrole pomenutih stremljenja. Aparat za agitaciju i propagandu, skraćeno Agitprop, predstavljao je posebno tijelo u organizaciji Komunističke partije Jugoslavije, zaduženo za sprovođenje partijske propagande u svim segmentima društva.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
