Kao predsjednik GK SKS Beograda Ivan Stambolić je imao sasvim drugačije tumačenje uzroka velikog okupljanja građana na sahrani nego što su ga imali političari iz drugih republika i srpskih pokrajina u saveznom rukovodstvu SK. O tome je dugo govorio na sjednici Predsjedništva CK SKS 8. septembra 1983. Smatrao je da metodi Državne bezbjednosti korišćeni za kontrolu grupa i pojedinaca označenih kao politički neprijatelji nijesu mogli biti efikasni u predviđanju nezadovoljstva običnih građana izazvanog lošim stanjem u državi. Stambolić i GK SKS Beograda su insistirali na tome da su masovno okupljanje, aplauzi i klicanje Rankoviću na sahrani predstavljali "izuzetno višeznačno politički događaj", koji "prevazilazi i nadilazi Beograd". Stambolić je time skidao odgovornost za takvu opozicionu demonstraciju sa beogradske partije i vlasti, insistirajući na specifičnostima Beograda kao najvećeg i glavnog grada i na ukupnoj krizi društva kao okidaču za takvo nezadovoljstvo. Analize beogradske vlasti su pokazivale da je u gradu postojao veliki broj stanovnika koji su ili bili neprijateljski orijentisani ili su mogli biti nezadovoljni stanjem u državi. Ključno pitanje za njega je bilo kako se desilo da toliko mnogo ljudi oda posljednju počast nekome ko je označen kao državni neprijatelj, a da među njima ne budu ni "pročetnički elementi" ni "ostaci buržoazije ili predratnih i neprijateljskih struktura", da čak ni ibeovci nijesu došli u velikom broju. Ivan Stambolić je prisutne opisao kao "složenu, višeslojnu, različitu po motivima" masu. Smatrao je da je veliki broj bivših boraca došao na sahranu iz pijeteta prema Rankoviću, pri čemu je među borcima i inače tinjalo nezadovoljstvo zbog protokolarnih propusta prilikom proslava na kojima su narodni heroji smještani u treći red, a aktuelni političari na počasna mjesta. Ipak, ključni razlog za masovnost vidio je u nezadovoljstvu stanjem u državi. "Aplauz na sahrani sigurno je i aplauz jednom dogmatskom vremenu ili rankovićevski shvaćenoj monolitnosti i jedinstvu, redu, poretku i slično (...) kad bismo išli da vršimo anketu i pitali na primjer – ‘šta misliš, ko je bio Ranković‘ – od trojice dvojica bi odgovorila – ‘radi se o čovjeku koji je važio za čovjeka reda, poretka, jedinstva, bezbjednosti‘".

DR SLOBODAN SELINIĆ

ARHIVA

Stambolić je otvoreno govorio o brojnim propustima partijskog i državnog vrha i opominjao da će ubuduće eskalacija nezadovoljstva možda biti još izraženija. Ton njegove kritike državne politike i rukovodilaca bio je veoma oštar. Skretao je pažnju na stalnu iznenađenost i nespremnost rukovodstva zemlje na velike krize, prebacujući mu da stalno "šokira ljude". Predsjednik GK SK Beograda je govorio i o stalnim političkim sukobima unutar vlasti, napadima sa vrha države na gradsku vlast zbog uvođenja bonova za snabdijevanje, nedorečenosti u politici cijena ("Savezni funkcioneri su krenuli sa hajkom da hljeb ne može da poskupi više od 16 odsto, da bi oni sami poslije pomjerili na 18, pa na 22, da bi se zaustavili na 29 odsto"), o nemogućnosti da se običnim ljudima objasni da država i uvozi i izvozi pšenicu. Osudio je praksu javnih rasprava u političkim forumima u kojima se pred građanima otvoreno ispoljava nejedinstvo i ruši ugled zemlje u svijetu, dodajući da "odgovorna politika ne znači da sve o čemu se vodi rasprava mora biti na ekranu, sve u štampanom slogu, sve na trotoaru, na ulici i u kafani". Zaključio je da "svi u ovoj zemlji osjećaju i doživljavaju, a to primaju s bijesom, da se zemlja i dalje razjedinjuje, raspada (...) Na drugoj strani – održava se pogreb čovjeku koji je bio sinonim nekog jedinstva, neke bezbjednosti zemlje". Uočavao je i sve veću nezainteresovanost i neaktivnost osnovnih partijskih organizacija koje su sa pojačavanjem krize odustajale od borbe za partijsku politiku nametanu sa vrha. […]

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)