Ivan Stambolić je u istom duhu govorio i na sjednici Gradskog komiteta 21. septembra 1983. Uspio je da nametne gledište o ukupnoj krizi u društvu kao pokretaču nezadovoljstva iskazanog na sahrani Aleksandra Rankovića, ali se čuo i disonantni ton Rodoljuba Stanića.

Dr Slobodan Selinić

-arhiva

Stambolić je smatrao da se narod nije okupio prvenstveno zbog podrške politici Rankovića ili iz pijeteta prema "jednom od najzaslužnijih revolucionara i rukovodilaca jugoslovenskog komunističkog pokreta, jednog čovjeka sa izuzetno blistavom biografijom čije su zasluge za taj pokret i revoluciju veće od njegove greške koju je napravio, koji se od te greške držao korektno i čestito" već da je glavni pokretač bilo manifestovanje "protiv nečega ne za nešto". Konkretno, mislio je na nezadovoljstvo stanjem u društvu, politikom koja je vođena, "neuspješnošću i nesposobnošću postojećih rukovodstava da tu politiku djelotvornije i efikasnije sprovodi". Drugim riječima, radilo se "o demonstraciji protiv nas", a ne "za Aleksandra Rankovića", o "aplaudiranju nekom starom monolitizmu i jedinstvu kako je nekad shvatan i kako ga je Ranković shvatao". Prema Stambolićevom mišljenju, narod je na sahranu vodilo stanje svijesti Radeta Končara, koje je prijetilo da pocijepa partiju. Ponovio je stavove iznijete u republičkom vrhu o noćnoj sjednici Savezne skupštine, iznenađenjem događajima na Kosovu, izvozu i uvozu pšenice, brojnosti ibeovaca, pripadnika četničkog pokreta i drugih protivnika vlasti u Beogradu. Kritički tonovi Rodoljuba Stanića su bili upereni prvenstveno na način na koji je Stambolić shvatao politiku i rukovođenje gradom. Zamjerio mu je što nije bio samokritičan i postavio pitanje "ko rukovodi ovom partijskom organizacijom i koji je najzaduženiji najodgovorniji za političko stanje u gradu?"

Kako je sahrana Aleksandra Rankovića uzdrmala jugoslovenski partijski vrh (6): Masovnost pravdao nezadovoljstvom u državi

Nesporazumi oko tumačenja politički neželjene masovnosti na Rankovićevoj sahrani su zaoštreni kada je Predsjedništvo CK SKJ 4. oktobra usvojilo Informaciju (koja je datirana 5. oktobrom) povodom smrti i sahrane Rankovića. Tekst je za osnovu imao informaciju srpskog CK od 9. septembra, ali je sadržao i politički važne dodatke. Ocjenjujući da su ovi događaji bili politička zloupotreba i negativna politička demonstracija, da nijesu postojali dokazi o organizovanosti naroda i da poslije sahrane nije bilo neželjenih javnih reagovanja, u informaciji je stajalo da se radilo o očitom političkom neslaganju sa "principijelnim ocjenama" SKJ o "djelovanju i političkoj poziciji" Rankovića. Povod za političko neslaganje saveznog partijskog predsjedništva i GK Beograda, koga je podržao srpski vrh, bilo je nekoliko ocjena. Najprije, navedeno je da su sahranu iskoristili ljudi sa "velikosrpskom nacionalističkom i birokratsko-etatističkom orijentacijom" za ispoljavanje svojih stavova. Drugo, pomenuto je da su događaji oko Kosova, a posebno iseljavanje Srba i Crnogoraca, doprinijeli dolasku izvjesnog broja ljudi na pogreb. Na kraju, najvažniji je bio posljednji pasus, koji je bio otvorena politička osuda Gradskog komiteta Beograda, na čelu sa Ivanom Stambolićem: "Redovnom kritičkom analizom stanja i kretanja u svakoj sredini, ovakvi i slični slučajevi moraju se unaprijed uočiti i uvijek, konkretnim političkim akcijama, na vrijeme spriječiti. Povodom sahrane Alaksandra Rankovića posebne pouke i upozorenja treba da izvuku Savez komunista i rukovodstvo grada Beograda".

Ova informacija je sačinjena kao rezultat rasprave na Predsjedništvu CK SKJ 4. oktobra 1983. Tek tada je, posle jednomjesečne dileme, odlučeno da se sa njenim sadržajem upozna partijsko rukovodstvo u zemlji do nivoa opštinskih komiteta. Sporni pasus nije bio u predlogu informacije, ali jeste dodat poslije diskusije.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)