Najviše napada na GK Beograda i SKS dolazilo je od političara iz Vojvodine (Slavko Veselinov i Petar Matić) i Hrvatske (Dušan Dragosavac), kojima je masovnost na sahrani Aleksandra Rankovića bila odličan povod za napad na Srbiju sa optužbom za nedovoljnu borbu protiv nacionalizma. 

Tako je informacijom Predsjedništva CK SKJ o ocjeni događaja na sahrani Aleksandra Rankovića dobila novu dimenziju. Nije se više radilo o partijskom vrednovanju nečega što je smatrano političkom opozicionom demonstracijom, već se prešlo na teren unutarpartijskog razračunavanja i novog nametanja Srbiji hipoteke srpskog nacionalizma. Način na koji je intoniran posljednji pasus imao je određene političke implikacije, posebno u tadašnjoj političkoj praksi u kojoj je uvođenjem jednogodišnjeg mandata, uz jedan reizbor, svaka godina bila izborna. S obzirom na komplikovanu i dugu proceduru izbora i reizbora, izborni proces je trajao pola godine i duže. Pošto bi u proljeće (obično april ili maj) bili izabrani funkcioneri, već na jesen je trebalo otpočeti novi izborni postupak koji bi bio okončan sledećeg proljeća. U ljeto 1983. Ivanu Stamboliću je bila druga godina mandata predsjednika GK, a on je već bio viđen za predsjednika CK SKS na podjeli funkcija idućeg proljeća. Slično je bilo i sa drugim funkcionerima u Gradskom komitetu, koje je očekivao novi ciklus političkog "uhljebljenja", tj. podjele funkcija. U takvoj situaciji su kritike iz Predsjedništva CK SKJ mogle da ostave negativne političke posljedice po gradske funkcionere, tim prije što je savezni vrh odlučio da se informacija predoči partijskom članstvu u cijeloj zemlji. Istovremeno, GK Beograda nije bio bilo koja lokalna partijska organizacija. Njegov značaj je bio daleko veći od drugih organizacija nižih od republičkih i pokrajinskih komiteta. Opravdano je reći da je SKJ bio sačinjen od osam partija, ali i da je postojala i deveta (organizacija SK u JNA). U tom smislu je Gradski komitet Beograda bio sledeći u hijerarhiji, a njegov uticaj je posebno bio izražen u Srbiji.

Selinić

Arhiva

Savezna informacija je dostavljena svim republičkim i pokrajinskim partijama, koje je trebalo da je proslijede opštinskim komitetima, ali su GK Beograda i SKS zadržali informaciju i nijesu je proslijedili lokalnim organizacijama nezadovoljni posljednjim pasusom. Ivan Stambolić je predsjedniku CK SKS Dušanu Čkrebiću telefonom iskazao nezadovoljstvo sadržajem informacije i skrenuo pažnju da posljednji stav nosi opasnost da ga komunisti shvate kao pozivanje na odgovornost gradskog rukovodstva, što bi dovelo u pitanje njegovu stabilnost.

Kako je sahrana Aleksandra Rankovića uzdrmala jugoslovenski partijski vrh (7): Zasluge veće od greške

Čkrebić je primjedbe GK iznio na sjednici Predsjedništva CK SKJ 14. oktobra. Potencirao je veliko nezadovoljstvo u Beogradu. Kritikovao je zahtjev da se spriječe slični slučajevi ("osim kod neke nove pretpostavke da zatvorimo groblje i da milicijom razjurimo ljude"). Prenio je da je zahtjev da rukovodstvo beogradske organizacije izvuče pouke shvaćen u Beogradu kao poziv za smjenu rukovodstva. U diskusiji je potvrđeno da je taj pasus dopisan poslije sjednice. Zaključeno je da se on izostavi, a pošto je informacija već upućena, da se izmjena unese u zapisnik i da se on briše samo za članstvo u Beogradu. Posebno je Nikola Stojanović zastupao tvrd stav, najprije odbijajući primjedbe na informaciju, a potom odbijajući predlog Kire Hadži Vasileva da se pokrajinski i republički komiteti obavijeste da je pasus greškom unijet. Koliko je interesovanje vladalo za događaje na sahrani Aleksandra Rankovića, pokazuje izjava Franje Herljevića da je pregledao filmove sa sahrane i uočio prisustvo kadrova iz BiH. Pokazujući bar djelimično razumijevanje za primjedbe na sporni pasus, zaključio je da vjerovatno ne postoji republika ili pokrajina iz koje neko nije došao na sahranu. […]

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)