Predsjedništvo GK je 17. oktobra 1983. raspravljalo o informaciji Predsjedništva CK SKJ. Diskusiju je predsjednik GK Ivan Stambolić sumirao na sjednici Predsjedništva CK SKS 19. oktobra 1983. Nastavio je sa ponavljanjem ranijih stavova. Do izražaja je dolazila njegova osobina da uporno insistira na određenom pitanju kada se osjeća politički ugroženim. Težište je stavio na opšte nezadovoljstvo u narodu stanjem u zemlji, iskazano i na sahrani Aleksandra Rankovića, ocjenjujući političku situaciju u Beogradu veoma nepovoljnom, a razlog za to je tražio u neuspjehu državne politike. Osim toga, oštro je odbacivao povlačenje paralele između albanske pobune na Kosovu 1981. i događaja na Rankovićevoj sahrani. Potencirao je "kontrarevoluciju" i stanje na Kosovu kao uzrok masovnog prisustva građana na sahrani, pomenuvši neke od razloga za narodno nezadovoljstvo: partijsko nekažnjavanje Mahmuta Bakalija, a traženje da se iz SK isključe oni koji se iseljavaju sa Kosova, činjenica da je Bakali istjeran iz partije kao krivolovac, umjesto zbog političke odgovornosti, pri čemu u Srbiji i pogotovo Jugoslaviji niko nije odgovarao za "kontrarevoluciju", "trpanje u isti koš" ekonomskih uzroka iseljavanja i nacionalističkih pritisaka na Srbe i sl. Smatrao je da su uzroci pobune na Kosovu bili najprije u samoj pokrajini, pa u Srbiji i u Jugoslaviji, dok je redosljed izvora uzroka za nezadovoljstvo na sahrani bio obrnut. Kritikovao je to što su u Informaciji pomenute samo "srpsko-nacionalističke" i "birokratsko-centralističke" snage, a izostavljeni drugi protivnici. Navodeći da prije ekonomske krize i događaja na Kosovu sahrana ne bi bila masovna, izrekao je kritiku na račun rukovodstva države zbog stanja u zemlji.
Pojačao ju je i maksimalno zaoštrio novim podsjećanjem da je narodu na noćnoj sjednici Savezne skupštine saopšteno da je dovedena u pitanje sudbina zemlje, da je ista dramatična poruka poslata i poslije albanskog nasilja na Kosovu, a da su u oba slučaja rukovodioci prećutali svoju odgovornost. On je u aplauzima i zvižducima na groblju vidio mnogo dublju poruku naroda od odavanja pošte Rankoviću: "Na groblju se čuo aplauz čovjeku koji je druge pozivao na odgovornost, a koji je sam, uglavnom korektno, ponio svoju odgovornost za sopstvene greške, svoje koncepcije i politiku. Ali, nije li možda taj aplauz ravan zvižduku jednom metodu koji se kod nas uvriježio, prema kome su za sve greške krivi svi, a konkretno niko, naročito u rukovodstvu". Tražio je da se razmisli nad pitanjem da li je nezadovoljstvo naroda bilo upereno protiv proklamovane politike ili samo protiv nosilaca te politike i njihove neefikasnosti i upozorio da je bez tog razlikovanja prijetila opasnost da se za neprijatelje proglase i oni koji to nijesu.
Gradski komitet Beograda je održao sjednicu 24. oktobra 1983. Ponovo je odbacio kritiku i odgovornost za političku demonstraciju protivnika vlasti. Zahtijevano je da sporni posljednji pasus bude izostavljen i iz informacije poslate svim partijskim organizacijama u zemlji, a ne samo iz one za Beograd, da budu navedeni razlozi izostavljanja i da bude bliže objašnjeno dovođenje u vezu događaja na sahrani Rankovića i zbivanja na Kosovu. U uvodnom izlaganju na sjednici član Predsjedništva GK Miloš Stanimirović je ponovio stav gradskih čelnika da su uzroci masovnosti i političke demonstracije na sahrani bili i "širi i dublji" od političkog stanja u bilo kojoj lokalnoj sredini. Iz njegovog izlaganja je bio uočljiv strah gradskog partijskog rukovodstva od političkih posljedica kritika iz saveznog vrha – ukazao je na to da je informacija poslata u predizbornim mjesecima, kada je ocjenjivan rad svakog rukovodioca, i da bi njen posljednji pasus mogao u drugim djelovima zemlje umanjiti povjerenje u partijsko rukovodstvo glavnog grada. […]
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
Komentari (0)
Ostavite svoj komentar