Postupanje domobranskog pukovnika Sulejmana Filipovića i njegovo pristupanje NOP-u je u svojim dnevničkim bilješkama komentarisao Rodoljub Čolaković. Ocijenio ga je kao "vješto laviranje", koje ga je dovelo do "ministarskog položaja i generalskog čina".
Pored određenih benefita koji je donosio, ovaj politički koncept nacionalnog ujednačavanja partizanskih jedinica brzo je pokazao negativne strane. Pojedini muslimanski prvaci, kojim je nakon veoma kratkog vremena provedenog u partizanima omogućeno učešće u radu konstitutivnih organa nove države, ponovo su se okrenuli protiv politike KPJ i svojim držanjem muslimansko stanovništvo udaljavali od NOP-a.
Uprkos upozorenju nižih partijskih organizacija da kao kompromitovani službenik ustaške države ne može predstavljati muslimane, Muhamed Sudžuka je, nakon samo nešto više od mjesec dana provedenih u NOP-u, izabran za vijećnika ZAVNOBiH-a, AVNOJ-a, te za člana Prezidijuma, odnosno Predsjedništva oba ova visoka tijela. Sudžuka je, osim toga, bio uključen i u propagandu promovisanja "združene", federalne, Bosne i Hercegovine izgrađene na temeljima zajedničke borbe njenih naroda u ustanku, naročito među muslimanima. U autorskom tekstu pod naslovom "Bosna i Hercegovina jučer i danas", objavljenom polovinom decembra 1943. u "Oslobođenju", on ističe da su začetnici i nosioci oružane borbe u Bosni i Hercegovini bili Srbi, ali da im se "sve više u toj svetoj borbi" priključuju muslimani i Hrvati, te da njeni narodi "kuju istinsko bratstvo" zapečaćeno krvlju i životima najboljih sinova. Naglasio je da je nova Jugoslavija, država ravnopravnih federalnih jedinica, "jedini pravi oblik našeg budućeg zajedničkog života", a federalna Bosna i Hercegovina "smisao naše borbe u državno-idejnom pogledu". Pozvao je bosanskohercegovačko stanovništvo islamske vjere da se svrstaju u redove NOP-a, kako bi pokazali punu odgovornost za svoju budućnost, "pred potomstvom i pred historijom". I pored počasti koje je preko reda dobio i uživao tokom boravka i djelovanja u redovima NOP-a, prema dostupnim arhivskim dokumentima, ispoljavao je "neprijateljska shvatanja" i "povezao se sa neprijateljskim elementom", zbog čega ga je Predsjedništvo ZAVNOBiH-a februara 1945. godine isključilo iz ovog tijela i dalo predlog za isključenje iz Predsjedništva AVNOJ-a.
Rasim Kršlak se kao činovnik NDH našao u Vlasenici kada su partizanske jedinice, septembra 1943, oslobodile ovu istočnobosansku varoš. Iako je bio službenik ustaške države, u cilju "prevođenja" muslimana na stranu NOP-a, izabran je u Okružni narodnooslobodilački odbor, a poslije i za člana ZAVNOBiH-a. O njemu u jednom izvještaju Odjeljenja zaštite naroda (OZN-a) Bosne i Hercegovine piše: "Iako je bio političko-upravni činovnik NDH, pa prema tome i u službi okupatora, on nije uzet na odgovornost od strane naših vlasti, jer se računalo da će svojim budućim radom okajati svoj grijeh prema narodnooslobodilačkoj borbi. Za to mu je data najveća mogućnost i samim tim što je uzet u okružni NOO, a poslije i za člana ZAVNOBiH-a." Kršlak se, međutim, nakon što je bio učesnik i Drugog zasijedanja ovog tijela, vođen oportunističkim prilagođavanjem situaciji, ponovo priklonio ustašama i postao "kotarski predstojnik" u Bihaću. O tome u pomenutom izvještaju OZN-e stoji:"Ali on ne samo da nije iskoristio te pogodnosti za svoje popravljanje nego je učinio novi teški zločin zato što se namjerno predao okupatoru i ponovo otišao u njegovu službu."
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
