Na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a, održanom od 30. juna do 2. jula 1944. godine u Sanskom Mostu, potvrđena je državnost Bosne i Hercegovine u okvirima Demokratske Federativne Jugoslavije. Iako narodi Bosne i Hercegovine o tome nisu "konsultovani", odnosno njihova volja referendumski provjerena, demagoški je zaključeno da je Bosna i Hercegovina na temelju prava na "samoopredjeljenje i voljom svojih naroda" postala federalna jedinica, ravnopravna sa ostalim u Jugoslaviji.
Na ovoj sjednici je, takođe, bilo riječi o prirodi narodnooslobodilačke borbe i karakteru uspostavljene bosanskohercegovačke državnosti. Đuro Pucar Stari je pročitao svoj referat "Značaj odluka Drugog zasijedanja AVNOJ-a i dalji razvoj NOP-a u Bosni i Hercegovini" u kojem je, između ostalog pisalo: "Srpski narod u Bosni i Hercegovini još i danas snosi najveće terete rata i prednjači u borbi protiv okupatora. I za ove tri godine borbe on je vaspitao i izdigao svoju demokratsku svijest tako da je on bio i pozvan da pruži bratsku ruku kao i oružanu zaštitu muslimanima i Hrvatima. On je to učinio i danas je srpski narod, ne samo nosilac bratstva i jedinstva, nego on prednjači i u izgradnji bosansko-hercegovačke državnosti. Te uloge srpskog naroda trebaju da budu svjesne i muslimanske i hrvatske mase i da se zajedno sa njim okupe na djelu izgradnje jedinstvenog i opštenarodnog pokreta." Pucar je o tome još rekao: "Sticajem istorijskih i političkih okolnosti, srpski narod koji je bio najviše ugrožen, našao je u sebi toliko životne snage da povede borbu protiv neprijatelja. Predvođen demokratskim snagama, on je razvio demokratski duh u svojoj borbi, zato je i mogao da unese ideju bratstva među narode Bosne i Hercegovine. Njemu pripada ta čast i slava što je ideju bratstva unio među muslimane i među Hrvate."
Na diskutabilnost bratstva u zajedničkoj oružanoj borbi, kao faktora koji je homogenizovao i na zajednički život uputio bosanskohercegovačke narode, ukazao je akter događaja Avdo Humo, i to tri decenije poslije stvaranja federalne Bosne i Hercegovine. On se na naučnom skupu održanom 1973. godine, povodom 30 godina od Drugog zasijedanja AVNOJ-a, javno prisjetio da rukovodioci PK KPJ za BiH, iznoseći uoči Drugog zasijedanja AVNOJ-a argumente u korist federalnog statusa Bosne i Hercegovine, članovima CK KPJ, koji su radili na pripremi odluka ovog tijela, nisu spominjali "masovno učešće naroda Bosne i Hercegovine u narodnooslobodilačkom ratu". To pokazuje da ta često izgovarana proklamacija, u stvari, tokom rata nije bila politička stvarnost na terenu. Ovu evidentno ideološku konstrukciju, namijenjenu političkom nastupanju ka masama, bilo je besmisleno kao argument koristiti u raspravi sa članovima CK KPJ kojima je stvarni nivo bratstva i zajedničke oružane borbe naroda Bosne i Hercegovine bio dobro poznat. Federalna Bosna i Hercegovina konstituisana kao zajednica ravnopravnih naroda Srba, Hrvata i muslimana, zbratimljenih u "zajedničkoj oružanoj borbi", od samog nastanka je imala protivrječan karakter. Naglašavano je da je ona jednako i srpska i hrvatska i muslimanska, dok je "zajednička oružana borba" dominantno bila srpska.
Iako je Rezolucijom usvojenom na Prvom zasijedanju ZAVNOBiH-a Bosna i Hercegovina anticipirana kao ravnopravna jedinica nove Jugoslavije, koja nije ni "srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska, i hrvatska, i muslimanska", a budući suživot njenih naroda temeljen na ratnoj proklamaciji KPJ da se u "plamenu narodnooslobodilačke borbe brišu tragovi zlosrećne prošlosti i stvara nerazrušivo bratstvo naroda Bosne i Hercegovine", ovakvo rješenje nije bilo definitivno prihvaćeno sve do pred samo Drugo zasijedanje AVNOJ-a.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
