Milovan je bio četvrto od devetoro djece porodice Đilas. Ali pošto je dvoje djece rano umrlo (Milovanovi stariji brat i sestra), tokom odrastanja od njega je bio stariji jedino brat Aleksa. Aleksa Đilas, kao stariji brat, bio je važna ličnost koja je dosta uticala na Milovana. Bio mu je ne samo brat nego i izuzetan prijatelj i, kasnije, politički istomišljenik i saborac, sve do 1941. godine kada je Aleksa poginuo. Pored Milovana i Alekse i ostala djeca Nikole i Vasilije bila su vezana za revolucionarni pokret i NOP u ratu. Presudan uticaj na cijelu porodicu imao je Nikola Đilas. Kao tradicionalni crnogorski pater familias Nikola je vodio glavnu riječ, a događaji i raspoloženja kroz koja je prolazio preslikavali su se i na stanje u porodici. Kao žandarmerijski oficir učestvovao je u događajima koji su pratili oslobođenje krajeva Crne Gore poslije 1912. godine, u Prvom svjetskom ratu i u Metohiji, gdje je jedno vrijeme službovao. Pomenute događaje su pratili sukobi sa raznim odmetnicima, ali ponekad i zločini nad muslimanskim i albanskim stanovništvom. O tome i sam Đilas piše u svojoj "Besudnoj zemlji". U vezi sa tim događajima pojedini autori, pišući o Milovanu Đilasu, ističu i pojam tzv. "kompleksa oca", u okviru šire pojave "balkanske krvne osvete", koji je tijesno povezan sa crnogorskom tradicijom kulta predaka i kulta oca. Đilasova porodica nije bila posebno politički obojena. Nikola Đilas se nije isticao ni među protivnicima ni među pristalicama ujedinjenja, iako nije bio oduševljeni pristalica gubitka crnogorske državne nezavisnosti i samosvojnosti. Međutim, i pored svojih ličnih ubjeđenja, on se ipak stavio u službu nove države i kao žandarmerijski oficir revnosno je obavljao službu sve do penzionisanja, kada se povukao u sjenku mirnog života bez bilo kakvog političkog isticanja i angažovanja.
Rodno mjesto Milovana Đilasa se u vrijeme njegovog rođenja nalazilo na državnoj periferiji, uz samu granicu sa Turskom. Prvi veliki istorijski događaji koji su se desili u Đilasovom životu bili su Balkanski ratovi i Prvi svjetski rat. Ovi događaji su se zbili u najranijem periodu njegovog života, u djetinjstvu (1911–1917). Prema tome, najranije sjećanje i cjelokupno djetinjstvo, sve do polaska u školu, vezani su za ratne godine i vrijeme okupacije. Pohađanje osnovne škole i gimnazijske dane Đilas je proveo u posljednjoj godini austrijske okupacije Crne Gore (1917–1918) i u novoj državi, u prvoj deceniji njenog postojanja (1918–1929). Studije upisuje u prvoj godini šestojanuarske diktature i pod novim nazivom – Jugoslavija, reformisane države (1929). Tako se važne prekretnice i periodi Đilasove mladosti (djetinjstvo i predškolski period, osnovno i srednje obrazovanje i upis na studije) poklapaju sa značajnim događajima i istorijskim datumima nacionalne istorije.
Pomenuto je da su prve godine sjećanja Milovana Đilasa vezane za vrijeme Prvog svjetskog rata i austrijske okupacije Crne Gore. Ratni ambijent i njegove karakteristike duboko su se utisnule u svijest malog Milovana. Ukratko, ta svoja prva sjećanja autor "Besudne zemlje" je opisao vrlo jezgrovito: "Topovi su zagrmjeli kroz prvo sjećanje. Bombe riču i puške prašte kroz čitavo djetinjstvo, ranjavaju svaki san i kidaju svaku sliku u komade." Kroz njegovo sjećanje prolazile su razne vojske (crnogorska, srpska, austrijska), likovi izgladnjelih i ranjenih ratnika, teške situacije opšte gladi i nemaštine, surove slike okupacije i različitih ljudskih sudbina. Oslobođenje 1918. godine pratio je dolazak srpske vojske ("Srbijanaca", kako ih u svojim sjećanjima naziva), uočavanja razlika u mentalitetu između Srbijanaca i Crnogoraca, pojave nezadovoljstva novim stanjem, različitih oblika manifestacija protiv ujedinjenja, gonjenje i hvatanje komita, gušenje masovnih pobuna, u kojima je učestvovao i Milovanov otac.[…]
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
Komentari (0)
Ostavite svoj komentar