U gotovo svim sjećanjima na djetinjstvo Milovan Đilas ističe činjenicu da je bio veoma nestašno dijete (kako kaže "zločesto"), nemirnog duha i svojeglavog karaktera. Majka ga je upravo zbog te "zločestosti" već sa šest godina poslala u školu. Prvu školsku godinu proveo je pod režimom austrijske okupacije i veoma teškim socijalnim uslovima koji su u to vrijeme vladali Crnom Gorom. Nastavak školovanja nosio je i promjenu mjesta stanovanja. Gimnaziju je pohađao u Kolašinu i Beranima. Godine provedene u pomenuta dva grada (1921–1929) predstavljaju prelomni period formiranja Đilasove ličnosti, odnosno sticanje temelja obrazovanja, novih socijalnih iskustava, prvih intelektualnih stremljenja, pa i prvih naznaka budućeg političkog opredjeljenja.

U desetoj godini života Milovan Đilas je promijenio socijalnu sredinu. Radi daljeg školovanja preselio se u Kolašin. Ta promjena sredine predstavljala je za Đilasa važno životno iskustvo. Kao dijete rođeno i vaspitavano u ruralnoj sredini, upoznao je prve slike gradskog (čaršijskog) života i ponašanja, a takođe je uočio i razliku između sebe i gradskih ljudi. Da bismo što uvjerljivije pokazali ovu činjenicu socijalnih razlika sa kojima se suočio desetogodišnji dječak, vrijedi citirati Đilasovo sjećanje. Pomenutu razliku između seljaka i varošana Đilas u svojim sjećanjima opisuje kao vrlo izraženu. Naime, otac njega i brata nije odmah preselio u Kolašin. Prvo su bili smješteni kod rođaka u selu blizu Kolašina, a Đilas piše da su čak i tu razlike bile vidljive: "To je bilo selo pored varoši, male i poluseljačke, ali – varoši... bili su seljaci kao i mi, siromašniji od nas. Ali to im nije smetalo da smatraju nas za prostije. I s pravom: kod njih je sve bilo čistije, kuća uređenija i dvorište vazda obrisano. Kod nas je sve bilo ogrezlo u stočno đubre i sav nam je život bio izmiješan sa govedima. Kod nas je sve bilo masno i kaljavo, kod njih posno i oprano. Kod njih se zna svakoj pari kraj, a kod nas kao da ništa nema ni mjere ni vrijednosti." Iz ovih rečenica se može zapaziti da prvo osjećanje nejednakosti kod Đilasa nije bilo socijalnog, tj. imovinskog karaktera, već bi se prije reklo da je bilo kulturološke prirode. Sa dvanaest godina (treći razred gimnazije) Đilas se preselio u Kolašin, a njegov brat Aleksa otišao u učiteljsku školu u Berane. U Kolašinu je Đilas, kako tvrdi u sjećanjima, još više uočio razliku između seljaka i varošana, siromašnih i bogatih i, još izraženije, mržnju između njih.

Mladost i revolucionarno sazrijevanje Milovana Đilasa (4): Puške praštale kroz čitavo djetinjstvo

Četvrti razred gimnazije Đilas je upisao u Beranima, gdje će ostati narednih pet godina sve do završetka srednje škole. Berane je za njega bilo novo iskustvo. Za razliku od Kolašina, ono je bilo nešto veće mjesto i, što je još važnije, predstavljalo je u širem smislu novo podneblje gdje je dominirala vjerska i etnička šarolikost. Tokom godina provedenih u ovom gradu Đilas će steći osnovu svog intelektualnog, pa i ideološkog profila, družeći se intenzivno sa različitim ličnostima, dolazeći u kontakt sa mnoštvom novih ideja i stremljenja, izučavajući i čitajući brojnu literaturu i polako se opredjeljujući za jedan životni stav i sistem vrijednosti koje će kasnije proširiti i artikulisati u okviru jedne politike i ideologije i na kojima će nadograditi svoju političku djelatnost.

Beranska gimnazija je Milovanu Đilasu pružila, osim redovnog školskog gradiva, i veoma važnu životnu školu iskustva kroz svakodnevni suživot kako sa vršnjacima, tako i sa profesorima. U svojoj autobiografskoj prozi Đilas opisuje najrazličitije ličnosti sa kojima je dolazio u kontakt.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)