
Iako je od nastanka Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti, proteklo punih 37 godina, i dalje o njemu postoje brojne nepoznanice, a nije mali broj ni onih koji do danas ne znaju šta je, zapravo, on sadržao. Kako je stvarno nastao ovaj dokument, ko su mu bili autori, kakve su im bile namjere i koja mu je bila osnovna poruka, najbolje nam je objasnio dr Petar Ristanović, u svojoj zapaženoj knjizi "Iluzija moći: srpski kritički intelektualci i komunistički režim". Knjigu su 2020. objavili Fondacija "Aleksandar Nevski" i IP "Princip" iz Beograda, a uz odobrenje autora, u ovom feljtonu, prenijećemo dio poglavlja "Memorandum SANU".
Dr Petar Ristanović je rođen 1985. u Podgorici. Djetinjstvo je proveo u Užicu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Osnovne i master akademske studije istorije završio je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gdje je 2018. i doktorirao sa disertacijom: "Srpska intelektualna elita i kosovsko pitanje 1974-1989", za koju je dobio nagradu "Gavrilo Princip", izdavačkih kuća "Prosveta" i "Princip". Zaposlen je kao naučni saradnik u Institutu za srpsku kulturu Priština-Leposavić. Pored ove, Ristanović je 2018. objavio i knjigu "Kosovsko pitanje 1974-1989", u izdanju "Prometeja" iz Novog Sada i "Informatike" iz Beograda, a autor je i više naučnih radova objavljenih u Srbiji i u inostranstvu.
Osnivanjem Odbora za zaštitu slobode misli i izražavanja, grupa intelektualaca okupljena u opozicionom krugu stala je na čelo stihijske pobune intelektualaca u Srbiji protiv represije. Zahvaljujući Odboru, kritički intelektualci su praktično legalizovali svoje opoziciono djelovanje. Sredinom 1986. godine najviše tijelo zaduženo za bezbjednost Jugoslavije, Savezni savjet za zaštitu ustavnog poretka, konstatovao je da je "građanska desnica stvorila i stvara uslove da se pojavi kao legalna opozicija". Poslije niza sastanaka Savjeta i državnog Predsjedništva zaključeno je da postoji opasnost od formiranja "opozicionog bloka" koji bi činili opozicionari iz Beograda, potom praksisovci iz Zagreba i krug intelektualaca iz Ljubljane okupljenih oko "Nove revije".
Glavni gradovi tri najrazvijenije jugoslovenske republike bili su prirodna mjesta okupljanja kritičkih intelektualaca. Međutim, okolnosti okupljanja i odnos sa režimom bili su drugačiji u sva tri grada.
Beograd je od kraja šezdesetih bio centar intelektualnog bunta. Tokom nepune tri decenije srpsko partijsko rukovodstvo je više puta "zavodilo red" u institucijama kulture. Otpor represiji je postao tačka okupljanja grupica intelektualaca, od kojih se postepeno formirala protoopozicija režimu. U Beogradu je bilo najviše "opozicionara", ali su istovremeno i razlike među njima bile najveće. Odbor za odbranu slobode misli i izražavanja je nastupao kao štab srpske opozicije, pokušavajući da usmjerava njenu aktivnost, ali daleko od toga da je grupa od nekoliko desetina (ili stotina) intelektualaca bila jedinstven pokret. U samom Odboru su sjedili ljudi posve različitog ideološkog opredjeljenja i političkih ideja. Nakon uspostavljanja višepartijskog sistema članovi Odbora su postali visoki funkcioneri četiri različite političke partije (Demokratska stranka, Demokratska stranka Srbije, Liberalna stranka i Socijalistička partija Srbije). Još veće idejne razlike su postojale među govornicima i posjetiocima tribina u Francuskoj 7, potpisnicima peticija i akterima drugih manifestacija otpora represiji.
Opozicioni pokret u Zagrebu bio je znatno slabiji. Pobunjenici protiv režima, posebno intelektualci prognani na društvenu marginu nakon sloma Maspoka, okupljali su se oko nacionalne ideje, pa su mnogo više bili upućeni na saradnju sa emigracijom nego sa jugoslovenski opredijeljenim opozicionarima u Srbiji. Slične, nacionalne ideje, baštinili su i hrvatski pisci. Sebe su smatrali za "čuvare nacionalnog bića" i "zaštitnike nacionalnih interesa". Izuzetak su bili nekolicina profesora praksisovaca i lijevo orijentisanih pojedinaca, ali su i njihovi kontakti sa Beogradom bili sve rjeđi. U Sloveniji je početkom osamdesetih počeo da se formira masovan alternativni pokret, aktivan na poljima kulture, štampe, muzike, ekologije i rodnih prava.
PRIREDIO:
MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
Komentari (1)
Ostavite svoj komentar