Do sredine decenije, čak i najtvrđim braniocima Ustava iz 1974, postalo je jasno da sistem ne funkcioniše. Predstavnik SK Crne Gore u Predsjedništvu CK SKJ, Marko Orlandić, zapisao je da "nijedan segment političkog sistema nije djelovao. Bilo je jasno da je prevaziđen, da ga treba mijenjati. I umjesto da se sve to prizna, realno sagleda i bitno mijenja, SKJ, kao dominirajući politički faktor u zemlji i glavni uzročnik upravo takvog stanja, zadovoljavao se kozmetičkim popravkama, na koje se, takođe, rijetko i nerado odlučivao".

Spor oko reforme sistema više nije bio posljedica različitog sagledavanja uzroka krize, već borba republičkih i pokrajinskih rukovodstava za sopstvene, nacionalne interese. Vrijeme pisanja Memoranduma obilježio je izbor Branka Mikulića na mjesto predsjednika jugoslovenske vlade – SIV-a. Poznat kao tvrd dogmata i branilac Ustava iz 1974, Mikulić je podršku (posebno Slovenaca) obezbijedio obećanjem da će republike kontrolisati savezni budžet. Izbor je bio signal da do prijeko potrebnih reformi i jačanja saveznih institucija neće doći, iako je i sam Mikulić brzo uvidio da je put kojim je krenula njegova mnogo kritikovana prethodnica, Milka Planinc, jedini moguć, pa je izmijenio stavove i zbog toga brzo izgubio podršku.

Autori Memoranduma su smatrali da odbijanje reforme sistema vodi u dalju krizu i rastakanje federacije. Otuda oštra kritika i zahtjev za temeljnim preispitivanjem Ustava iz 1974. godine. Pravac u kome bi reforma trebalo da ide ostaje nejasan, i tek je naznačen u petom poglavlju.

Kritičari Memoranduma su posebno napadali dio trećeg poglavlja u kome su kritikovane "nove etnogeneze", odnosno promovisanje muslimanske i crnogorske nacije. Pored optužbi za nacionalizam, odjeljak je korišćen kako bi se dokazalo autorstvo Dobrice Ćosića, ili bar njegov uticaj na autore Memoranduma, zbog sličnosti iznesenih stavova i istupanja Ćosića i profesora Jovana Marjanovića na plenumu CK SK Srbije 1968. Takva tumačenja su pogrešna. Po svoj prilici, ključnu ulogu u uobličavanju trećeg poglavlja imao je Mihailo Marković. Kritički stav prema promovisanju dvije nove nacije bio je široko zastupljen među srpskim intelektualcima, o čemu rječito svjedoči njihov javni angažman na suprotstavljanju rušenju Njegoševe kapele na Lovćenu, početkom sedamdesetih. U rušenju kapele srpski intelektualci su vidjeli simbol rasrbljavanja Crne Gore. Kritika "novih etnogeneza" u Memorandumu jeste bila otvorenija nego ranije, ali se ne može reći da takav stav nije bio široko prisutan već pune dvije decenije.

Do kraja trećeg poglavlja osuđena je represija nad slobodom misli, potpuno zanemarivanje stručne javnosti kao korektiva i sagovornika u dijalogu i prerastanje SKJ iz vodeće u rukovodeću partiju. Poglavlje se završava zahtjevom za temeljnim preispitivanjem sistema stvorenog Ustavom iz 1974. godine. Kao rješenje, zahtijevana je demokratizacija, "bitan uslov za izlaz iz duboke krize, tako i za neophodan društveni preporod".

Četvrto poglavlje, po obimu najkraće, privuklo je najmanje pažnje čitalaca i kritičara dokumenta. Autori su u njemu ukazali da kriza, pored ekonomske i političke, ima i moralnu dimenziju. U završnim rečenicama poglavlja data je kritika kulturne regionalizacije i razbijanja njenog "jugoslovenskog i univerzalnog značenja".

U petom poglavlju je pružena analiza korijena krize i definisani su principi na osnovu kojih bi trebalo graditi novi sistem. Jedino ovo poglavlje djelimično ima programski karakter. Korijeni krize su identifikovani u pravcu razvoja odabranom sredinom šezdesetih, kada je nastupio "fatalni prelom". Rječito je opisana razlika između proklamovanog i stvarnog. "Prema zvaničnoj ideologiji jugoslovensko društvo je već prevazišlo sve tekovine moderne civilizacije, i na Zapadu i na Istoku: ostvarilo je najviši oblik demokratije, samoupravljanjem obezbijedilo vlast radničke klase, postiglo bratstvo i jedinstvo naroda, ukinulo etatizam, prvi put u svijetu dokazalo mogućnost postojanja efikasne tržišne privrede u socijalizmu. U stvarnosti se naše društvo nalazi ispod nivoa moderne civilizacije".

PRIREDIO:

MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)