Kao principi na temelju kojih treba graditi novi sistem u Memorandumu su navedeni, bez previše razrade: suverenost naroda, samoodređenje nacija, ljudska prava i racionalnost. Istaknuto je da stvarna suverenost naroda može biti ostvarena samo u besklasnom društvu, u kome bi politički, ekonomski i kulturni život bio organizovan na demokratskim osnovama. U odjeljku o samoodređenju nacija istaknuto je da u Jugoslaviji nijesu sve nacije ravnopravne, jer je tokom posljednjih 20 godina napušten princip jedinstva i prenaglašavan princip nacionalne autonomije. Srpski narod nije bio ravnopravan sa ostalim jugoslovenskim narodima jer nije dobio pravo na sopstvenu državu, već njegovi dijelovi žive u drugim republikama, lišeni prava koje uživaju nacionalne manjine. Tvrdnja je detaljno razrađena u drugoj polovini dokumenta, naslovljenoj – "Položaj Srba i srpskog naroda".

Centralna tema šestog poglavlja je ekonomsko zaostajanje Srbije u Jugoslaviji. Stavovi izneseni u ovom poglavlju su kasnije žestoko kritikovani, iako je zaostajanje Srbije ilustrovano istim onim brojevima na kojima je već šest–sedam godina insistiralo srpsko rukovodstvo. Uža Srbija je, zajedno sa Slovenijom, Hrvatskom i SAP Vojvodinom, tretirana kao privredno razvijeno područje i zbog toga je bila dužna da dio prihoda društvene privrede (ukupno oko 3 odsto) izdvaja za razvoj nerazvijenih: Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije i SAP Kosova. Oko polovina izdvajanja Srbije, preko saveznog Fonda za nerazvijene, odlazila je na Kosovo, a ostatak ostalima. Srpski političari su od druge polovine sedamdesetih pokušavali da dokažu kako uža Srbija više ne treba da se ubraja među razvijene teritorije. BDP Srbije je bio na 95 odsto od prosjeka Jugoslavije, ali su brojni drugi ekonomski pokazatelji bili bliže nerazvijenima nego jugoslovenskom prosjeku. Tako je npr. u Srbiji bez pokrajina 1984. godine bilo 260.000 nezaposlenih, 50 opština je bilo nerazvijeno a u njima je živjelo oko jedan i po milion stanovnika, što je bilo 26,7 odsto ukupnog broja stanovnika uže Srbije. Privreda ovog područja je stvarala samo 9,7 odsto dohotka privrede republike. Sporniji rast BDP-a, ulaganja, zaposlenost i drugi faktori bili su razlog da, kako je to formulisao predsjednik IV SR Srbije, Branislav Ikonić – "Srbija ne traži člansku kartu nerazvijenih, ali mora da vrati člansku kartu razvijenih".

Jedna od prvih inicijativa koje je Ivan Stambolić, nakon izbora na mjesto predsjednika SK Srbije, pokrenuo bila je da Srbija prestane da šalje novac u Fond za nerazvijene i da dio novca, koji je do tada od izdvajanja Srbije preko Fonda odlazio na Kosovo, Srbija direktno daje svojoj pokrajini. Zahtjev je imao ekonomsku dimenziju, jer bi se tako prepolovila izdvajanja Srbije za nerazvijene, i političku, kao svojevrsni odgovor na parolu popularnu među Albancima u pokrajini: "Trepča radi, Beograd se gradi". Stambolić je na jednom zatvorenom sastanku isticao da Srbija više neće da u pokrajinu ulaže "anonimno": "To je naša država i mi dajemo direktno". Inicijativa je odbijena na saveznom nivou, iako je predsjednica SIV-a, Milka Planinc, priznala postojanje problema.

Uzrok ekonomske podređenosti Srbije pisci Memoranduma su pronalazili u staroj, od Kominterne nametnutoj stigmi Srba kao "ugnjetačke nacije", koja je i dalje lebdjela nad srpskim komunistima. Istaknuto je da se "ekonomska podređenost Srbije" ne može "u potpunosti shvatiti bez njenog politički inferiornog položaja, koji je odredio i sve odnose". Sistem izgrađen Ustavom iz 1974. stvoren je na inicijativu Slovenije i Hrvatske, dvije republike sa sličnom istorijskom sudbinom, istom religijom, težnjom za što većom samostalnošću i istovjetnim ekonomskim interesima. Srodni interesi i stigma nametnuta Srbiji omogućili su im da ostvare dominaciju, zahvaljujući kojoj se uporno (i uspješno) suprotstavljaju svakoj promjeni nametnutog sistema i ostvaruju svoje nacionalne programe. Sa druge strane, "`ugnjetački`, `unitaristički`, `centralistički`, `pandurski` srpski narod nije mogao postići ravnopravnost u Jugoslaviji, za čije je stvaranje podnio najveće žrtve". Poglavlje je završeno oštrom kritikom na račun "nedoraslih" političara iz srpskog rukovodstva. Njihova politika je nazvana "kapitulantskom", jer nijesu sposobni da "mirne duše" prestanu da uplaćuju novac u Fond za nerazvijene i da se izbore za ravnopravnost Srbije, naspram "antisrpske koalicije".

PRIREDIO:

MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)