Franc Miklošić je takođe uživao finansijsku podršku kneza Mihaila. Za rječnik Lexicon linguae slovenicae veteris dialecti koji je Miklošić izdao 1850. knez mu je poslao cio trošak u iznosu od 200 dukata. Djelo Monumenta Serbica Spectantia Historiam Serbiae, Bosniae, Ragusii (1858) Miklošić je posvetio knezu Mihailu, kao svom dobročinitelju i prijatelju. Knezu je posvetio i djelo posvećeno manastiru Šišatovcu. Knez Mihailo je pomogao štampanje i dva djela Pavla Josifa Šafarika – "Spomenici drevne pismenosti Južnih Slovena" (Prag, 1851) i "Spomenici pismenosti na glagoljici" (Prag, 1853). Izuzetno cijeneći njegov rad, knez je sa kneginjom prisustvovao i parastosu, koji je nakon njegove smrti organizovalo Društvo srbske slovesnosti, 6. jula 1861. godine.
Knez je pomagao i Ljudevita Štura, jednog od vođa narodnog preporoda Slovaka. Štur je svoje djelo "O narodnim pesmama i mitovima slovenskih naroda" posvetio upravo knezu Mihailu, kao "sinu našeg roda". Šturu je pedesetih godina više puta davao po nekoliko stotina dukata. To je praktično značilo izdržavanje za njegovu porodicu, nakon što je poslije revolucionarnih događaja 1848/49. godine protjeran sa univerziteta i praktično bio bez prihoda. Pored toga, knez Mihailo je Šturu, samo kao honorare u vidu pomoći za štampu, dao ukupno oko 500 dukata. [...]
Tokom druge vladavine, knez je nesebično pomagao sirotinju u Beogradu i širom Srbije. Darivao je Sirotinjski fond u Beogradu svake godine u januaru, a posebno tursku i jevrejsku sirotinju. Poseban običaj bio je da se u dvoru prije Božića okupe siromašna djeca, koja idu u školu, kada su im darovani odijelo i obuća, kao i određena suma novca. Pored toga, svake godine, prilikom proslave rođendana, 16. septembra, knez je sirotinji davao najmanje 200 dukata. Prilikom bilo koje epidemije, knez nije žalio novac da pomogne oboljelima. Jedan od primjera je kada je u avgustu i septembru 1866. godine postradalima od kolere u Beogradu darovao 300 dukata, a istovremeno je i posjetio smještene bolesnike. Knez je finansijski pomagao i brojne crkve i manastire. Jedna od zanimljivih epizoda je kada je nakon bombardovanja Beograda 1862. godine oštećeno zvono na Sabornoj crkvi, novo je o kneževom trošku preliveno i saliveno. Bilo je prilika i kada se knez ljutio što mu nijesu tražili neophodan novac. Srpsko učeno društvo je 1866. godine dobilo poziv Moskovskog univerziteta o organizovanju antropološke izložbe, sa posebnim Slovenskim odjeljkom, kao pripreme za veliku Etnografsku izložbu. Kako je nedostajalo novca za pripreme, obratili su se knezu, koji se ljutio što mu se nijesu obratili ranije. Dao je 200 dukata, a potom je dodao još 100 "držeći da prva suma neće biti dovoljna."[...]
Očuvana knjiga rashoda, izdataka iz kneževe kase, za period od 1865. do 1867. godine jasno nam svjedoči o kneževim troškovima i dobročinstvima. Tu vidimo koliko je knez vodio računa o svim sitnicama. Sve što se plaćalo za njegove troškove ili troškove dvora, plaćalo se iz kneževe, a ne iz državne kase. Tu su različiti troškovi, od kupovine konja, do popravki brava, kupovine svijeća, plaćanja nabavki hrane i ljekova, isplata pojedinim zanatlijama, isplata zarada službenicima, služiteljima i nadničarima. Međutim, tu vidimo i koliko je novca knez darivao po brojnim osnovama, kao nagradu, poklon ili pomoć – pjevačke družine, muzičke "bande", sirotinju, bolnice, bolesnike, vojnike itd.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(KRAJ)
