Po savjetima ruskog specijalnog izaslanika, Livena, knez Mihailo je vratio "orden i muširski znak" Emin-efendiji. Tako se mladi knez nije snašao u situaciji u kojoj se njegov otac nalazio četiri godine ranije, a koji svoja znamenja nije htio da preda (1839).
Za vrijeme prve vladavine, knez Mihailo je dobio i prvi ruski orden. Od strane cara Nikolaja I odlikovan je ordenom Svete Ane prvog stepena. Knezu je 24. aprila 1840. godine orden uručio G. V. Vaščenko, tadašnji ruski konzul u Beogradu, a carska gramata o odlikovanju nosila je datum 21. mart 1840. godine. Orden Svete Ane imao je poseban status i značenje kao dinastička nagrada Romanovih, a deviza ordena bila je "Amantibus, Justitiam, Pietatem, Fidem" ("Ljubav prema istini, pobožnosti i odanosti").
Odmah na početku druge vladavine, knez Mihailo je dobio i drugi ruski orden. Ruski car Aleksandar II odlikovao ga je Ordenom belog orla. Knez je pomenuti orden primio 11. decembra 1860. godine iz ruku ruskog konzula A. G. Vlangalija. Orden je takođe imao specifičan značaj u Ruskoj imperiji. Njegova deviza bila je "Rgo Fide, Rege et Lege" ("Za vjeru, cara i zakon") i najčešće se dodjeljivao za posebne uspjehe i zasluge. Knez se u govoru nakon prijema ordena zahvalio ruskom caru nazvavši ga "najvišim garantom Srbije".
Za vrijeme boravka Đorđa Milovanovića, izaslanika srpske vlade na Cetinju, početkom 1865. godine, knez Mihailo je odlikovan Ordenom knjaza Danila I, prvog stepena sa lentom. Ovaj orden je inače bio prvi orden u Crnoj Gori, ustanovljen 1853. godine. Moto ordena bio je "Za nezavisnost Crne Gore", a knjaz Nikola je 1861. godine djelimično izmijenio raniji izgled i uveo još dva stepena. Milovanović je inače, u ime kneza Mihaila krstio knjeginju Zorku, prvu kćerku knjaza Nikole. Pomenuti orden Milovenović je donio u Beograd početkom marta 1865. godine, kada se i knez Mihailo srdačno zahvalio knjazu Nikoli I Petroviću na odlikovanju.
U jeku priprema za austro-pruski rat 1866. godine i izuzetno napetoj situaciji, knez je odlikovan austrijskim velikim krstom Ordena Leopolda prvog reda. Austrijski konzul je knezu orden predao prilikom audijencije 29. maja 1866. godine. Tom prilikom knez je izjavio da će njegova vlada kao i do tada, tako i u buduće nastojavati da održi dobre odnose sa susjednom Monarhijom, istakavši na kraju "u kojoj sam ja kroz mnogo godina uživao najpredusretljivije gostoprimstvo" (odnosi se na period emigracije). Izvjesno je da je autrijski orden stigao neposredno pred početak austro-pruskog rata, a Beč u tom trenutku nikako nije želio komplikacije na Balkanu. Austrija je bila posebno zabrinuta zbog eventualne saradnje italijanskih i mađarskih revolucionara, a u knezu Mihailu su vidjeli ključ osiguranja mirne situacije na Balkanu. Srpski vladar je svakako odlično poznavao austrijsku politiku i interese, a kako su se odnosili prema namjerama Monarhije, najrječitije svjedoči podatak da je u zvaničnom glasilu, "Srbskim novinama", vijest o odlikovanju kneza objavljena sa zakašnjenjem, pod izgovorom "odocnili smo javiti u prošlom broju".
Sledeće u nizu odlikovanja bio je italijanski orden "Sv. Mavrikija i Lazara" prvog reda sa lentom. Kralj Viktor Emanuel II je odlikovao kneza Mihaila krajem januara 1867. godine, a knez je orden primio 10. februara. Inače, "Orden Sv. Mavrikija i Lazara" predstavljao je de facto tada najviši italijanski državni orden.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
