U Srbiji je odlikovanje ordenom "Sv. Mavrikija i Lazara" tada izuzetno cijenjeno, a posebno se isticalo da je Italija "prva država koja je odnijela pobjedu načela narodnosti i nemiješanja u Evropi", načela za koje se borila i Srbija. Pored kneza, tada su istim ordenom drugog stepena (krst velikih oficira) odlikovani Ilija Garašanin, predsjednik vlade i ministar inostranih djela i Jovan Marinović, predsjednik Državnog savjeta. "Orden Sv. Mavrikija i Lazara" trećeg stepena dobio je Miloje Lešjanin, načelnik Ministarstva za inostrane poslove. Tokom drugog boravka u Carigradu 1867. godine knez Mihailo je dobio dva ordena. Sultan Abdul Aziz mu je 5. aprila dodijelio Orden Osmanije (Osmaniye Nişanı). Članovi kneževe svite dobili su Medžidiju – ukupno su dodijeljena 23 ordena. Narednog dana, 6. aprila, knez je posjetio Vaseljensku patrijaršiju. Tom prilikom patrijarh Grigorije VI mu je, u ime grčkog kralja Đorđa I, uručio grčki orden Sv. Spasitelja. Orden Sv. Spasitelja predstavljao je najstarije i najviše odlikovanje moderne grčke države.
Teško je govoriti o svim dragocjenostima koje je tokom života posjedovao knez Mihailo, i to ne samo o onim u Srbiji nego i u inostranstvu. U "Spisku dragocjenosti nađene u Verthajmovoj kasi poslije smrti blaženoupokojenog Knjaza Mihaila M. Obrenovića III" i popisane na osnovu akta gospodina Ministra unutrašnjih djela od 1. jula 1868. God. popisani su dragocjeni predmeti različite vrijednosti, satovi, sablje, prstenje, nakit.[…]
U ličnom životu knez Mihailo je bio dosta štedljiv. Tadašnjem sekretaru Milanu Đ. Milićeviću je znao da kaže da mu je "dukat na dan dosta", jabuke je tanko gulio govoreći: "Gle, pa to je cvancik!" Međutim, za sve druge nikada nije štedio. "Taj vladar–Spartanac bio je uvijek široke ruke", zapisao je jedan savremenik. Kao mecena, knez Mihailo je ostavio neizbrisiv trag u radu brojnih srpskih kulturnih djelatnika, od Vuka St. Karadžića, preko Đure Daničića, Branka Radičevića, Svetozara Miletića, Franca Miklošića, Ljudevita Štura i brojnih drugih.
Tačne sume koje je Vuk Karadžić dobio od kneževa Miloša i Mihaila teško je utvrditi. Ono što je izvjesno je da bez njihove materijalne pomoći Vuk sigurno ne bi štampao svoja najvažnija djela, niti bi mogao da se bavi naučnim radom. Vuk je od kneza Miloša dobijao godišnju penziju od 200 talira, koja je uz saglasnost kneza Mihaila povećana na 400 talira godišnje. Pored toga, knez Mihailo mu je od 1843. godine davao stalnu godišnju pomoć od 600 talira za izdavanje književnih i drugih djela. Pored toga, teško je izračunati koliko su još novca kneževi Miloš i Mihailo dali Vuku za dodatnu pomoć koju im je često tražio. U svojoj četvrtoj knjizi "Srpskih narodnih pjesama", Vuk je knezu Mihailu napisao dirljivu posvetu: "Od početka 1844, kako sam imao sreću te si me ti poznao, što sam god ja dobra učinio u književnosti našoj, sve je tvoja slava i dika; jer živeći ja s mukom i s nategom, kao što sam življeo do onda, bez tvoje milostive i rodoljubive pomoći teško bi se išto od onoga moglo učiniti. Ako li sam ja za ovo vrijeme u našoj književnosti učinio što rđavo i zlo, ono je samo moja krivica i sramota; jer si ti meni pomogao, kao i što sad mi pomažeš, samo dobro da činim."
Svetozar Miletić, jedan od najvećih srpskih političara u Habzburškoj monarhiji (kasnije Austro-Ugarskoj), završio je studije prava i doktorat zahvaljujući stipendiji koju je dobio od kneza Mihaila. Miletić je inače proveo godinu dana u Beču podučavajući djecu bogatih građana, u teškoj materijalnoj situaciji.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
