Monografija "Knez Mihailo Obrenović (1823-1868)", koju smo već koristili na ovom mjestu, a čiji je autor poznati srpski istoričar prof. dr Danko Leovac, najsveobuhvatnije je, najcjelovitije i najbolje naučno djelo koje je do sada objavljeno o ovom vladaru, prema kome se i dan-danas gaji najljepše poštovanje i sjećanje. Koliko je on bio i ostao omiljen u Srbiji, ali i šire, govori i to, da najvažnija ulica i pješačka zona u Beogradu, otkako je početkom sedamdesetih godina 19. vijeka po njemu nazvana Knez Mihailova, nijednom nije mijenjala ime. Na to, kao i na činjenicu da je knez Mihailo bio jedini vladar iz dinastije Obrenović, "čiji lik i djelo nijesu bili 'trn u oku' ni Karađorđevićima ni kasnije komunistima", ukazuje i prof. Leovac.
Leovac je u svojoj knjizi, koju je 2023. godine objavilo "Huk izdavaštvo" iz Beograda (izdavačka kuća "Huk"), kneza Mihaila na dokumentovan način prikazao u svim fazama njegovog života i vladanja. Opisana je i najitimnija strana njegovog života, kroz poglavlje "Nesrećne ljubavi", koje ćemo, u skraćenoj verziji, uz odobrenje autora, prinijeti u ovom našem feljtonu. Napominjemo, da smo najveći dio fotografija kojima smo ilustrovali feljton, isto tako preuzeli iz monografije "Knez Mihailo Obrenović (1823-1868)".
Prof. dr Danko Leovac, vanredni profesor na Odjeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, rođen je 1986. godine u Priboju, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu 2009, na kome je i doktorirao 2014, odbranivši doktorsku disertaciju "Srbija i Rusija za vrijeme druge vladavine kneza Mihaila (1860-1868)". Bila je to, ujedno, najbolja doktorska disertacija dotad odbranjena iz oblasti srpsko-ruskih odnosa, za koju je Leovac dobio nagradu "Radmila Milentijević".
***
O prvim ljubavnim iskustvima kneza Mihaila vrlo malo se zna. U izvorima nema traga o tome da li je imao simpatiju i koja je to djevojka bila u periodu njegove prve vladavine (1839–1842), u vrijeme kada je bio sedamnaestogodišnji, osamnaestogodišnji i devetnaestogodišnji mladić. Kneginja Ljubica se slagala sa mišljenjem kneza Miloša da je vrijeme da ožene sina, Mihaila, pa je predlagala da bi bilo prikladno da se nađe djevojka iz ruske porodice i time ga usreće. Njega bi caru predstavili u lijepom svijetlu, a darove za slanje ruskom caru Nikolaju I, biserne brojanice, spremila je po Miloševoj želji. U izvorima ne nalazimo više pomena o tome da li bi, kada i kojom djevojkom trebalo oženiti vladara. To je i razumljivo, budući da su svi bili zauzeti političkom situacijom, teškim unutrašnjim sukobima i borbama. Ophrvan brigom, a potom i gubitkom majke, još uvijek mlad, njegov intimni život svodio se na povremene flertove.
Prva poznata ljubav mladog Obrenovića bila je Marija Berghaus. U vrijeme izbijanja Revolucije u Beču 1848. godine, kneževi Miloš i Mihailo pokušali su da iskoriste previranja i vrate se na presto u Srbiju. Knez Miloš je krenuo iz Beča, ali je u Zagrebu uhapšen. Knez Mihailo je doputovao do Novog Sada, sredinom maja, ali je, pod pritiskom srpske vlade, morao da ode u Zagreb. Sa ocem se potom uputio u Grac, preko Ljubljane. Ni jednom ni drugom se nije išlo u revolucionarni Beč, pa je knez Miloš otputovao za Inzbruk, a knez Mihailo u banju Roič (Rogaška Slatina). U banji je upoznao lijepu djevojku od 17 godina, kćerku tamošnjeg banjskog upravnika, Mariju Berghaus. Dvadesetpetogodišnjem knezu, koji je bio "zanosno otmen, uglađeni kavaljer povisoka rasta", osam godina mlađa Marija nije odoljela.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
