Jedna od najvećih misterija vezana za ljubavni život kneza Mihaila odnosi se na poznatu pjesmu "Što se bore misli moje". Knez je inače bio autor još dvije pjesme: "Svetski putnik" i "Molitva knjaza Srbskog Mihaila na bregu morskom", nastale 1844. godine. Pored toga, Vuk S. Karadžić je u predgovoru djela "Srpske narodne pripovijetke" (Beč, 1853) zapisao da mu je bajku "Čardak, ni na nebu ni na zemlji" napisao knez Mihailo M. Obrenović u Berlinu 1844. godine, "kao što je on slušao u djetinjstvu od svojijeh dadilja."
O tome kada je nastala i kome je knez posvetio stihove pjesme "Što se bore misli moje", postoje brojni sukobljeni stavovi. Stojan Novaković je u nekrologu knezu Mihailu, objavljenom u časopisu "Vila" zapisao da je knez Mihailo u mlađe doba napisao 2–3 pjesme. U daljem tekstu je istakao: "Za njih danas ne znamo mnogo. Po narodu se njemu pripisuje pjesma ''Što se bore misli moje.'' Dr Vladan Đorđević se opširnije osvrnuo na pomenutu pjesmu. U svojim ''Uspomenama'' ističe: "Najpopularnija je bila 'Što se bore misli moje', iskustvo mi ćutat veli… Za tu pjesmu se pričalo da ju je spjevao Knjaz Mihailo svojoj sestri od strica Anki, koja je docnije s njim zajedno poginula u Košutnjaku." Istoričar Dragoslav Stranjaković je isticao da je knez Mihailo autor pjesme i da je napisao prije 1861. godine. "Docnije je ona, zbog svoje sadržine, primijenjena na njega i Katarinu", zapisao je Stranjaković. Postojalo je i mišljenje da je knez stihove posvetio pjesnikinji Milici Stojadinović Srpkinji. U novije vrijeme isticalo se da je knez pjesmu napisao i posvetio Kleopatri, ćerki kneza Aleksandra Karađorđevića. Povod za ovo tumačenje bio je notni zapis kompozitora Alojza Kalauza na temu "Što se bore misli moje" (1850), posvećen kneginji Kleopatri Karađorđević, povodom njenog 15-og rođendana. Po svjedočenju Konstantina Jovanovića, čije su uspomene objavljene 2012. godine, poznate stihove "Što se bore misli moje", knez je posvetio Mariji Lihtenštajn. Tako je ostalo otvoreno pitanje kada je pjesma nastala i kome je posvećena.
Ono što možemo istaći je da su stihovi ove pjesme, pisani rukom kneza Mihaila, nastali u Berlinu, u prvoj polovini 1844. godine. Tada je knez ispisao jednu od strofa, riječi su više puta precrtavane, a pored riječi na srpskom knez je dopisivao i slobodniji prevod na francuski jezik. […]
Ono što sa sigurnošću možemo istaći je da su stihovi pjesme "Što se bore misli moje" nastali prije 1847. godine, a najvjerovatnije poslije proljeća 1844. godine. Iz toga se da zaključiti da svi navodi o tome kome je pjesma posvećena nemaju nikakvu osnovu. Tumačenje da je knez pjesmu spjevao za vrijeme svoje prve vladavine i posvetio Anki nemaju nikakvu osnovu u izvorima. U pogledu Katarine Konstantinović, odavno je osporeno da je pjesma posvećena njoj, jer je nastala i prije njenog rođenja. Slično je i sa navodima da je pjesma posvećena kneginji Kleopatri Karađorđević, budući da je jasno da se posveta objavljene kompozicije odnosi na kompozitora Alojza Kalauza, a ne na autora pjesme. Kada je riječ o princezi Lihtenštajn mora se istaći da kneževo poznanstvo sa njom datira najvjerovatnije od 1851. godine. Konstantin Jovanović u ''Uspomenama'' navodi: "Poznati stih njegov Što se bore misli moje' tom je prilikom spisao i njoj posvećen bio." Iako znamo da je pjesma nastala ranije, ne moramo u cjelosti odbaciti Jovanovićevu tvrdnju. U tekstu se ističe riječ stih (ne stihovi), te je vrlo moguće da je knez Mihailo upravo tada svojoj pjesmi dao naslov – ''Što se bore misli moje''.
Pitanje kome je knez Mihailo posvetio svoje stihove ostaje i dalje otvoreno. Sve dosadašnje tvrdnje, nagađanja i pretpostavke nemaju nikakvu osnovu, ali ono što je sigurno je da je ovo bila i ostala jedna od najlepših i najpoznatijih ljubavnih pjesama do danas.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(KRAJ)
