Vladino načelo: "Podijeli pa vladaj" može politički imati svoj razlog i svoju primjenu, ali okruženje jednog knjaza mora da bude sastavljeno samo od ljudi koji sjedinjuju u istom osjećanju, ljubav prema svom knjazu i ljubav prema državi, ljudi koji imaju zajednički cilj: dobro zemlje, duplo sredstvo da bi se tamo stiglo, žrtvovanje svojih vlastitih ljubavi i kult istine. Uvećati partije oko sebe, to je možda sačuvati sebi sredstvo da svima lako vlada, ali, gdje tražiti savjete u konfliktu zavisti? A, zatim, dostojanstvo jednog knjaza obavezuje da ga podigne, da oplemeni karakter velikih dostojanstvenika kojima je okružen, da ih nikad ne ostavi da se spuste na nivo potkazivanja, jer, inače, on može da postane igračka svojih vlastitih štićenika: "Još više", kako kaže Fenelon, "na milosti nemilosti je doušnika niske i opasne vrste koja se hrani pakošću, koja truje nevine stvari, koja male uvećava, koja izmišlja zlo više nego što prestaje da škodi, koja se ruga, za svoj interes, nepovjerenju i nedostojnoj radoznalosti jednog slabog i sumnjičavog kneza".
Mada prinuđen da među svojima čuva poštovanje za svoju ličnost pomoću spoljnjeg aparata pogodnog da dirne njihovu maštu i da održava ugled svoje vlasti najautokratskijim oblicima, Nikola I, kao vođa najprimitivnijih vlada, prima žalbe svojih podanika bez posrednika i svakog je dana u vezi sa najpouzdanijim među njima. Tako jedan veliki dio svog vremena provodi na primanjima, najčešće javnim, gdje je svako primljen da govori u odbranu svog vlastitog spora. Ali, pristojnost i etikecija apsolutno ne postoje na ovim novim svečanim sjednicama: sala za sastanke je najčešće cetinjski trg i velika murva, (autori kažu "velika murva" za brijest, prim.prev.) ispod koje se zaklanja areopag (najstariji i najugledniji sud u Atini, čije je sjedište bilo na Areopagu, brežuljku pored Atine, prim.prev.). Velika murva je čula toliko odluka koliko i zidovi crnogorskog Senata. Ta knjaževa lakoća da stupi u odnose sa zadnjim od svojih podanika može samo, u mnogo slučajeva, da obustavi rad pravosuđa i da čak naškodi dužnom poštovanju odluka koje Senat donosi.
Neka se uopšte ne očekuje da se u dnevnom životu jednog vođe Crne Gore nađe, manje-više metodični i predviđeni slijed radnji koje su nerazdvojive od života jednog običnog knjaza. Ovome treba dodati savjete i prijeme, predstave i dvorske svečanosti, oksudicu palata, teški život u planinama, preziranje luksuza, dobre hrane i lijenosti, dosadu u jednolikosti, radost u nepredviđenom, najveću sreću u poludivljoj prirodi. Kad ustane, što se najčešće dešava dosta kasno, knjaz Nikola ide u Senat gdje čas radi, usred graje koju poznaju samo oni koji su je čuli, a čas uzima učešća u odlukama vrhovnog suda; ako se pojavi neki krivični spor, on pažljivo prati njegov pretres, ispituje okrivljenog i svjedoke i tom prilikom postaje advokat optuženika. Knjaz praćen gardistima zatim obično šeta malom prijestonicom, omogućavajući lak pristup svojoj ličnosti mnogobrojnim moliteljima koji čekaju tu povoljnu priliku njegovog prolaska da bi mu podnijeli svoje molbe. To su najčešće ljudi koji su došli izdaleka i koji, ne usuđujući se da Senat zovu direktno zbog presude poglavara svoga okruga, obraćaju se sudu ili gospodarevoj milosti. Često se njegova povorka zaustavlja pored javnog bunara; formira se prostorni krug oko knjaza koji, sjedeći skromno na stolici i ponavljajući dirljivu scenu kralja Luja IX, ispod hrasta u Vensenu, zadovoljno sluša dugačke odbrane nezadovoljnika.
Kratkom porodičnom ručku koji se održava u podne i na kojem, učestvuju kneževa majka i sestra, njen muž i otac kneginje Milene, kad ovaj boravi na Cetinju, slijedi podnevni počinak.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
