Znatno kasnije, u govoru septembra 1944, Pavelić je objasnio ovaj dualizam u oružanim snagama Nezavisne Države Hrvatske: "Kad sam odredio da se postroji ustaška vojnica, imao sam pred očima sliedeće: Država ima redovitu vojsku. Redovita vojska se izobražava, izgrađuje i oprema za ratove, za potrebe rata, ali sam znao i predviđao, da nam rovaši neće dati mira i mislio sam treba i ustaška vojnica, koja će u prvom redu imati dužnost pobijati unutrašnje rovaše. Zato sam onda odredio, da ustaška vojnica bude postrojena tako, da bude pokretnija i da bude pripravnija za ovu vrst borbe. Zato nisam uveo u ustašku vojnicu pukovnije, nego bojne u sdrugovima, da budu pokretniji i da bude lakše s njima vršiti borbe u partizanskom ratu". Pavelić je ovaj osvrt tada završio riječima: "Opetujem: meni je podpuno jednaka ustaška vojnica i hrvatsko domobranstvo. Imam jednako poverenje u njih, istu brigu vodim o jednima i drugima i siguran sam, da će oni u bratskom zagrljaju ili pobijediti ili umrieti."
Tomislav Aralica dobro uočava ovaj problem: "Svakako nije bilo logično, uz već postojeću državnu vojsku koju je predstavljalo Domobranstvo NDH, stvarati još jednu paralelnu organizaciju." Ustaška vojnica je nastala kao specifičan izraz jednog istorijskog trenutka, u kojem je nastala Nezavisna Država Hrvatska i kojoj je ustaški pokret dao početno ali i osnovno vojno-političko obilježje. Važna za razumijevanje njenog nastanka jeste činjenica da je ona predstavljala oružanu komponentu koja je bila čisto hrvatska alternativa šarolikom Domobranstvu.
O tome svjedoče iskazi koje su dali visoki ustaški zvaničnici. Ante Moškov posmatra čitav problem dvojstva oružanih snaga kroz Pavelićevo generalno neinteresovanje za vojnu tematiku i želju da Kvaternika kompromituje pred njemačkim vojno-političkim organima "bez obzira na velike žrtve i gubitke u ljudstvu", i na taj način ga ukloni sa scene.
Kako je 1945, pred partizanskim isljednicima objašnjavao general i ustaški pukovnik Sertić: "Kvaternik je počeo stvarati Hrvatsku vojsku, kojoj je dao fosilno ime, domobranstvo… Stvarajući takovu vojsku, on je pozvao sve stare austrijske časnike i dao im činove kao da su permanentno služili u vojsci i kao da su ponajbolji časnici. Uredovni jezik u prvo vrijeme bio je više njemački nego hrvatski. U koliko je tko u ministarstvu slabije govorio hrvatski, u toliko je bio bolji Hrvat. Tako je odmah iz početka pukao jaz izmedju pravih časnika Hrvata i internacionalne naplavine, koje se je pod njemačkim imenom ili pod plaštom njemačke kulture slegla u Hrvatsku. To je jedan od glavnih razloga, zbog koga je zamišljena narodna vojska – ustaška vojnica." Slično smatra i Vjekoslav Servaci, optužujući Kvaternika da je u Domobranstvo uspio prikupiti "sve bivše jugoslavenske oficire". On ističe: "Mi smo mu dokazivali da se to ne može napraviti, nego da mi možemo imati oko 50.000 domobrana i 50.000 ustaša, za početak, a kasnije da bi to povećavali."
Prilično neraspoloženje i međusobice pratile su odnos ove dvije formacije od samog nastanka. Jedno od tumačenja ovakvog stanja dao je i T. Aralica, koji ističe da su "ustaše povratnici bili gotovo odreda grubi i priprosti ljudi koji su se zbog svojih ideala teško napatili i koji su sad osjećali kako je došlo njihovo vrijeme te su aspirirali na visoke položaje unutar oružane sile nove države. Rijetko tko je od njih imao kakvu formalnu vojnu naobrazbu, potrebnu i za kakav-takav čin ili položaj u suvremenoj vojsci."
Još gore, "ustaše povratnici držali su (vrh domobranstva) kolaboracionistima svrgnutog i omraženog starojugoslovenskog režima, prigovarajući im na nedostatku hrvatskog patriotizma i nacionalizma. Oni su pak ustaše emigrante smatrali nasilnim i nenaobraženim primitivcima.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
