Dvije skupine pretendenata na vodeće položaje u vojsci NDH jednostavno nije bilo moguće pomiriti. Stoga je došlo do paralelnog stvaranja dviju vojska, ustaške i domobranske. Reklo bi se da je od početka Pavelić stajao iza prve, a Kvaternik iza druge od te dvije formacije. Kvaternik je sve do silaska sa vlasti uspijevao da održi primat Domobranstva nad Ustaškom vojnicom. Potom i uprkos protivljenju Njemaca Ustaška vojnica je počela da se pretvara u najvažniju oružanu strukturu NDH. Tome su bitno "pridonijeli njihova srčanost i uspjesi u borbi, a domobranstvo je došlo na loš glas kao `kukavička vojska`". Ovaj stereotip, koji nije potpuno tačan, zadržao se do danas u kolektivnom sjećanju u Hrvatskoj, primjećuje T. Aralica.
Na početku su sve ustaše – vojnici bili u Zagrebu. Njihovu srž činila je grupa ustaša-povratnika, čiji je prvi službeni naziv bio Ustaški prodorni odjel, a kasnije preimenovan u Bojnicu GUS, potom PTB. Osim stražarske dužnosti i čuvanja poglavnika, što ju je činilo elitnom, ova jedinica, kako primjećuje T. Aralica, bila je "zapravo nešto više jer su njezini pripadnici, zbog blizine vladajućoj strukturi, imali zavidan politički utjecaj te su predstavljali rasadnik ustaških kadrova, poslije upućivanja u razne dijelove zemlje na ove ili one zadatke."
Prema sjećanju ustaškog pukovnika i kasnije generala Ante Moškova, po dolasku u Zagreb 15. aprila 1945, ustaški emigranti su zatekli "Hrvatski Ustaški Nadzorni Stožer" pod zapovjedništvom dr Mirka Jereca (formiran prema naredbi Slavka Kvaternika, 11. aprila 1941), zatim Ustaški stožer (štab) formiran u Zagrebačkom zboru na Savskoj ulici na čelu kojeg se nalazio Ćiril Čudina i treći koji su obrazovali studenti Zagrebačkog univerziteta i odmah preuzeli držanje straže i čuvanje državnih zgrada na Markovom trgu: Banskih dvora i Sabora.
Dolaskom Ante Pavelića i Glavnog ustaškog stana u Zagreb 15. aprila 1941. počelo je objedinjavanje rada svih ustaških "centara" na području Zagreba, a potom i širom NDH. Formiran je Zagrebački ustaški stožer koji je od dobrovoljaca obrazovao "Postrojbu zagrebačkog ustaškog stožera".
Prema istraživanjima Zdenka Kuftineca, formiran je Zagrebački zbor, odnosno Vojni tabor Zagrebačkog zbora u kojem se počelo sa formiranjem manjih ustaških jedinica. Ovaj štab se pominje prvi put 25. aprila 1941. godine. U okviru ove cjeline formirana su dva bataljona (bojne) ustaša, koji će nakratko početkom maja biti uvrešeni u sastav Ustaškog krila br.1 a potom od sredine maja 1941. novoformirane 1. ustaške pukovnije.
Već 25. aprila 1941. organizovan je vojno-ustaški štab pod zapovjedništvom ustaškog satnika Vjekoslava Servacija. Ipak, ostalo je otvoreno najvažnije pitanje: stvaranja tijela koje će moći da efikasno komanduje postojećim snagama i radi na organizovanju novih jedinica ustaškog pokreta. Na osnovu Odredbe o Ustaškoj vojnici, 10. maja 1941, uvodi se mjesto komandanta svih ustaško-vojnih sastava Ustaške vojnice sa osnovnim zadatkom uspostavljanja nadzora nad vojnim jedinicama ustaškog pokreta, dok je Vojno-ustaški stožer ugašen. Na mjesto komandanta imenovan je ustaški potpukovnik Tomislav Sertić. Istoga dana počeo je da radi i "Ured za primanje ustaša u novopostrojavajuće ustaške jurišne jedinice", na čije čelo je imenovan ustaški vodnik Ante Moškov. Ovaj štab od 31. maja 1941. mijenja ime u "Ured za primanje ustaša u Ustašku vojnicu", a za novog načelnika imenovan je ustaški zastavnik Marko Mihaljević. Taj ured je nešto kasnije obrazovao "pokretnu" komisiju za regrutovanje dobrovoljaca za jedinice Ustaške vojnice, koja je obilazila velike župe i na terenu obavljala preglede kandidata.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
