Na dan proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, 10. aprila 1941, okupljeni su svi pripadnici ustaške organizacije na području Kraljevine Italije u Pistoji i izvršena je smotra prisutnih 195 ustaša pred poglavnikom Antom Pavelićem. Istoga dana od tih ustaša obrazovan je Ustaški prodorni odjel za čijeg komandanta Pavelić imenuje ustaškog satnika Stjepana Tomičića. Potom je jedinica opremljena italijanskim uniformama sa ustaškim insignijama i naoružana lakim pješadijskim naoružanjem.
Po dolasku u Zagreb 15. aprila 1941. jedinica je popunjena prvim dobrovoljcima, "zakletim ustašama", pripadnicima ilegalne ustaške organizacije u Banovini Hrvatskoj. Već 21. aprila na bazi naredbe Glavnog ustaškog stana (GUS) o "Ustrojstvu ustaške vojske", Ustaški prodorni odjel reorganizovan je u Bojnicu GUS-a a od 25. aprila komandu nad ovim bataljonom preuzeo je ustaški satnik Seletković. Bataljon – Bojnica GUS-a bio je jačine tri satnije (oko 300 ljudi) koje su odmah preuzele čuvanje državnih zgrada na području grada Zagreba.
Odredbom o Ustaškoj vojnici od 10. maja 1941. navodi se da posebno tijelo unutar ustaških jedinica čini Bojnica GUS-a čija je zadatak obavljanje posebne službe uz poglavnika, a komandant Bojnice bio je podređen komandantu svih ustaško-vojnih sastava. U ovom periodu na mjestu komandanta ovog bataljona promijenilo se nekoliko ustaških oficira (satnik Mijo Seletković, natporučnik Ivan Devčić, i moguće satnik Jerolim Katić). Zatim komandu nad Bojnicom 21. juna 1941. preuzima ustaški satnik Ante Moškov. On će na komandnoj dužnosti ove jedinice, kako se ona bude razvijala i povećavala, ostati do kraja postojanja NDH. Uočljivo je od samog početka da je poglavnik Pavelić oko sebe stvorio jak bezbjednosni aparat, za koji je maršal Kvaternik kasnije nalazio objašnjenje u poglavnikovom strahu od atentata, sabotaže i uopšte za ličnu vlast.
Da bi se pripadnici Bojne razlikovali od drugih pripadnika Ustaške vojnice, Odredbom o oznakama činova u ustaškom pokretu od 21. juna 1941. uvedena je posebna oznaka, na oba kraja ovratnika službene uniforme, u bojama hrvatske nacionalne zastave na sredini koje se nalazilo metalno slovo U. Svim drugim pripadnicima Ustaške vojnice bilo je strogo zabranjeno nošenje oznaka ove Bojne, kasnije PTB-a.
Odredbom o sastavu i djelovanju ustaškog pokreta i vojnice od 24. juna 1941. određuje se da Bojnica GUS-a postaje Bojna GUS-a, odnosno "Bojna pri Poglavniku", s zadatkom neposrednog obezbjeđenja poglavnika. Stoga se komandant Bojne podređuje direktno poglavniku, a ne kao do tada zapovjedniku svih ustaško-vojnih tijela. Navedenom naredbom propisano je da u Bojnu GUS-a (Bojnu pri Poglavniku) mogu pristupiti neoženjeni vojnici od 18 do 24 godine i to: ustaše iz logora u inostranstvu, ustaše politički stradalnici, braća i djeca navedenih, kao i nadoličniji pripadnici djelatnih bojni. Vojni rok u bataljonu trajao je četiri godine.
Formiranjem prvih aktivnih bataljona Ustaške vojnice, 15. septembra 1941, postojeća Bojna pri Poglavniku (Bojna GUS-a) mijenja ime u Poglavnikova tjelesna bojna (poznatija po skraćenici PTB), koja se sastojala od: štaba, Pješadijskog bataljona, Brzog odjela sa motociklima i vozilima. Kako je odlukom Pavelića Banja Luka predviđena za budući glavni grad NDH, dio vladinih institucija se krajem maja i početkom juna 1941. preseljava u taj grad. U skladu sa ovom idejom planirano je formiranje II poglavnikove tjelesne bojne u Banja Luci (II PTB) s zadatkom obezbjeđenja vladinih zgrada i u protokolarne svrhe. Za komandanta II PTB bio je predviđen ustaški pukovnik Vjekoslav Servaci. Međutim, zbog ustanka na području Banovine, Korduna i Krajine u julu 1941, već preseljeni Ured potpredsjednika vlade se od početka novembra 1941. vraća u Zagreb pa se tako i odustalo od stvaranja II PTB. […]
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
