Na području Bosne, ustaški povjerenik Juraj Francetić je uz pomoć Hakije Hadžića rukovodio stvaranjem ustaške organizacije po upravnim cjelinama. O ovom periodu piše (nešto kasnije, novembra 1941) logornik kotara bijeljinskog, Pašić: "Ja sam sa Ustašama koje sam organizovao po čitavom kotaru imao u svojim rukama svu građansku vlast i u svakom pravcu brinuo se za javni red i mir". Njega su privih tri meseca rada obilazili i Francetić i pukovnik Servaci. "Moj tadanji rad je počeo sa organizovanjem Logora u Bijeljini, te Tabora i Rojeva u selima Koraju, Janjarima, Atmačićima, Glinjima, Trnovi i Janji… Odmah je bilo 86 zakletih Ustaša, a istodobno sam naoružao još preko 200 Hrvata muslimana i katolika. Te organizacije pokupile su od pravoslavaca ovoga kotara čitava brda državnog oružja i vojničke spreme, pa je sve to predavato Hrvatskoj vojsci.
Naročito sam nastojao, a mogu reći i za kratko vrieme potpuno uspio, da osobito među Hrvatima muslimanima probudim iskrenu ljubav za našu Državu Hrvatsku i Poglavnika, kao i za sam ustaški pokret, pa je zaista u mnogim prilikama bilo dirljivo gledati nekog muslimana starca od preko 80 godina, kako samo iz te ljubavi dobrovoljno zapostavlja svoj tradicionalni selam i merhaba, te uzdignutom desnicom pozdravlja sa: S p r e m n i! Isto tako sam želio, a mogu slobodno reći i uspio da ustaški pokret i kod pravoslavaca Srba, bez ubijanja i kakvih bilo drugih nasilja steče pun respekt kao organizovana valjana snaga i ostane za njih strah, koji će ih držati daleko od svake ilegalne akcije". Za ta tri mjeseca, ističe logornik, "od njih nije nitko bio ubijen, ni zapaljen, ni opljačkan." Pored drugih aktivnosti na prostoru tog logora "prikupljeno je za Ustašku Bojnicu preko 300 mladića, ali je do danas još nitko nije došao da ih pregleda, pa se sve njihove prijave još uviek nalaze neriešene". Osnovan je i "Logor Ustaške Mladeži", navodi Pašić.
U Odžaku je 25. jula 1941. konstatovano da omladina nije organizovana, jer je rad ustaškog stana bio sveden na prehranu siromašnog stanovništva kao i rješavanje raznih molbi na postupak. Isti stan je odgovorio Velikoj župi Posavje da (31. jula) nije postavljen logornik ni ostali funkcioneri. Ustaške jedinice su osnovane u sedam sela ispostave Odžak sa 216 mladića. Ustaše nemaju svoje oružje nego se po potrebi "posuđuje od oružnika i općinskih redara." Na zahtjeve tog stana da se iz Glavnog ustaškog stana u Zagrebu imenuju zvaničnici nije odgovoreno. Prema jednom dokumentu, u Modriči nije bilo "ustaškog stana već samo ustaše kao privremeni stražari".
Kako je izgledao nastanak ustaških jedinica u Hercegovini vidi se na primjeru opštine Aladinići (južno od Mostara, na pravcu Počitelj–Stolac, tada sa 12 sela). Iako je opis nastao poslije rata i donekle je tendenciozan, ipak se može stvoriti slika o nastanku ustaških jedinica na ovom prostoru: "Pretsjednik opštine Maslać bio je izraziti ustaša, pa je od strane ust. vlasti postavljen za ustaškog tabornika, a njegov zamjenik bio je Petar Matić. Tabornik Maslać postavio je u svim selima ustaške funkcionere, rojnike, koji su obrazovali seoske straže. Maslać je izdao naredbu da se preda sva vojnička sprema, a i oružje." U selu Opličići bilo je nekoliko "organizovanih" ustaša, a seoski starešina Salko Klepo je održavao vezu sa ustaškim rojnikom i prenosio ustaška naređenja. U selu Prenju, organizovana je od "prvih dana" ustaška grupa sa većim brojem lica koja su "ustaški nastrojena još za vrijeme biv. Jugoslavije."
Ova lica, među kojima i nekoliko muslimana, bila su prije rata "u seljačkoj zaštiti i odmah poslije kapitulacije stupili u ustaški pokret, organizaciju i postali aktivni ustaški članovi. Skoro sva ova lica na svojim kapama nosili su ustaški znak – slovo U i bili su naoružani puškama. Prilikom krstarenja po selima nosili su i druge znakove na odjelu i oko ruke". [...]
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
