Za Izrael nema vojnog rješenja. Kardelj je zatim rekao da je velika stvar to što Arapi priznaju Izrael i što čak i sporazum u Rabatu znači priznanje Izraela, a Miloš Minić dodao da sporazum u Rabatu nije jednostran i Izrael mora da misli o tome.
Kisindžer je rekao da će biti neophodna nova prilagođavanja sa strane Izraela. "Za sada Izrael želi mir, ali nije spreman da za to plati. Ako dođe do nove eksplozije, Sjedinjene Države neće imati izlaza već da podrže Izrael, a SSSR Siriju. To će dovesti do konfrontacije, međutim, mi moramo voditi računa o našoj unutrašnjoj situaciji. Zato se svi koji imaju uticaja da djeluju u pravcu popuštanja moraju angažovati."Najavio je da će narednih dana Ford i on ići u Tokio i Vladivostok. "Bilo bi za njih samoubistvo da se nešto desi na Bliskom istoku dok su oni vani."
Zatim je Kisindžer upitao Tita šta misli o razvoju u Sovjetskom Savezu? Tito mu je odgovorio da je situacija u Sovjetskom Savezu konsolidovana, nema mimoilaženja u rukovodstvu, da imaju dobru žetvu, da Brežnjev dolazi u posjetu Jugoslaviji u "decembru ili januaru". "Naši odnosi sa Sovjetskim Savezom su dobri i ono što neki bulevarski listovi pišu o prijetnjama su izmišljotine bez veze sa stvarnošću. Oni su dovoljno pametni", rekao je Tito "da ne preduzmu tako nešto!"Kisindžer je upao sa konstatacijom "Ako ne pametni, ono obazrivi!"
"Dobro znam", rekao je Tito, "da Sovjetski Savez ne želi konfrontaciju sa Sjedinjenim Državama i zato im je stalo da završe KEBS". Kisindžer je, međutim, naglasio da Sovjetski Savez ne može krenuti u bilo kakav vojni poduhvat, pogotovu ne prema Jugoslaviji, da ne izazove Sjedinjene Države. Treba zadržati atmosferu popuštanja sa Sovjetskim Savezom a da se pri tome ne žrtvuju interesi ni Sjedinjenih Država, ni drugih zemalja.
Tito je zatim govorio o odnosima Jugoslavije i Italije: "Želimo razvoj odnosa ali sporazume koje postižemo ne možemo realizovati jer Italija nema stabilne vlade." Kisindžer je rekao da su i Sjedinjene Države vizavi Italije u istoj situaciji i naglasio da će u toku narednih mjeseci Sjedinjene Države izaći sa jednim cjelovitijim prilazom rješavanja ekonomskih problema, energetske krize, kao i problema u vezi sa inflacijom.
Kardelj je ukazao na to da je moguće izaći iz energetske krize, ali je pitanje kako – konfrontacijom ili sporazumijevanjem? Kisindžer je na to rekao sasvim sigurno ne konfrontacijom, već razgovorima. Može se pregovarati i mora. Međutim, i razvijene zemlje imaju svojih problema i njih moramo najprije rješavati. Tito je na to rekao da zemlje u razvoju najviše stradaju, njih najviše pogađa porast cijena nafte, a ne Sovjetski Savez ili Sjedinjene Države.
Kisindžer je odgovorio da su "glavne žrtve" zemlje u razvoju, a nijesu uvijek u najboljoj situaciji da nešto učine. (Na ovo Kardelj ukazuje da upravo to govori da ekonomski sistem u svijetu treba zajednički razmatrati. Mora se biti strašno strpljiv jer se radi o zemljama čije, ponekad i veoma radikalno ponašanje, može da smeta, ali gro nesvrstanih zemalja je svjestan da se ovakvi problemi ne mogu rješavati konfrontacijom. Slabost specijalnog zasijedanja Generalne skupštine OUN je u tome što je postavljeno na osnovu konfrontacije i zato beskorisno. Mora se raditi na stvaranju preduslova ka pozitivnim rješenjima. Do prije izvjesnog vremena niko nije vjerovao da je detant moguć. Zašto se ne bi moglo vjerovati i prići rješavanju problema i na ovom planu.) […]
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
