Naizgled miran i povučen život princa Đorđa u okupiranom Beogradu, pod budnim okom javnosti, obavještajnih službi i policijskih snaga, tokom 1942. i 1943. godine bio je obilježen njegovim sve jačim vezivanjem za narodnooslobodilački pokret. S tim u vezi je bilo hapšenje njegovog sekretara Milorada Panića, maja 1942. godine. Do hapšenja je došlo na osnovu izjave jednog logorskog pritvorenika, date Specijalnoj policiji 15. maja 1942. godine. Pritvorenik je izjavio da komunisti pokušavaju da za svoju akciju vežu što veći broj poznatih ličnosti, a među njima i princa Đorđa. U iskazu je navedeno da je princ pristao na saradnju i da je čak razmatrana mogućnost da se on stavi na čelo "nacionalno-oslobodilačke akcije". Navodno je u tom cilju već davao prilog od 500 dinara mjesečno preko svog sekretara, ali još nije dao pristanak da se stavi na čelo akcije. Planirano je čak i da komunisti kidnapuju princa iz njegove vile i odvedu ga u Bosnu, gdje bi bio postavljen na čelo pokreta, ali se postavljalo pitanje da li bi on to mogao da izdrži, s obzirom na zdravstveno stanje.

Tim povodom, Milorad Panić je 17. maja 1942. godine, na saslušanju u Specijalnoj policiji, izjavio da princ Đorđe nikada nije davao priloge za narodnooslobodilački fond, već da je samo jednom dao prilog od 2.000 dinara za oboljele srpske zarobljenike koji su se vratili iz Njemačke.[…] Dva dana kasnije, 19. maja, Panić je dao bitno drugačiju izjavu o davanju novčane pomoći partizanskom pokretu. Naveo je da je od septembra 1941. godine on sam davao priloge za partizanski pokret, prvo novinaru Vasiliju Medanu, a zatim novinaru Predragu Vijoroviću, sa kojima se poznavao iz perioda prije rata. Panić je u svojoj izjavi pokušavao da zaštiti princa Đorđa, pa je govorio da je Medan više puta nastojao da se upozna sa princom i da ga angažuje za politički rad, ali da je on, Panić, izbjegavao da ih poveže, već je samoinicijativno davao priloge predstavljajući da ih daje u ime princa Đorđa, koji o tome navodno nije znao ništa.

Nijesu sačuvani podaci da je protiv princa Đorđa povodom ove istrage poveden istražni postupak, što je dalo osnova za pretpostavke da se vjerovatno neko iz vrhova domaće vlasti založio za njega. Podatke da je princ Đorđe davao novčanu pomoć narodnooslobodilačkom pokretu posjedovao je juna 1942. godine i Ariton Mihailović, ali je to pripisivao humanističkim pobudama princa Đorđa.

Dr Ljubinka Škodrić

-Foto: Privatna arhiva

Kontakti Milorada Panića sa komunističkom organizacijom i narodonooslobodilačkim pokretom nijesu prekinuti, već su se odvijali u drugom pravcu. Prema tvrdnjama iznijetim u publikaciji "Beograd u ratu i revoluciji", Milorad Panić je preko šefa željezničke stanice u Leskovcu održavao kurirsku vezu sa Ratkom Pavlovićem Ćićkom, komandatom partizanskog Drugog južnomoravskog odreda. Sa Pavlovićem se navodno dogovarao i oko stupanja princa Đorđa u partizanski odred u Toplici. Prema ovim iskazima, ostvarenje ovog dogovora omeo je prinčev advokat Vojislav Vujanac.

Može se pretpostaviti i da je stradanje Ratka Pavlovića u značajnoj mjeri omelo realizaciju Panićevog plana o stupanju princa Đorđa u partizane. Okružni komitet Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) za Leskovac, u izvještaju koji je, 9. maja 1943. godine, uputio Pokrajinskom komitetu KPJ za Srbiju, osim obavještenja o pogibiji Ratka Pavlovića, između ostalog, izvijestio je, sa dosta nepovjerenja, i o pokušajima Milorada Panića Surepa da uspostavi kontakt sa njima. Kada su 1954. u zbornicima objavljivani ovi dokumenti iz njih su izostavljeni djelovi koji su se odnosili na princa Đorđa i Milorada Panića. U tim izostavljenim djelovima članovi okružnog komiteta su izrazili sumnje i oprez zbog Panićevog načina uspostavljanja kontakta preko šefa željezničke stanice za koga su sumnjali da sarađuje sa ravnogorskim pokretom, ali izbog toga što nijesu poznavali Panića, već su ga u izvještaju označili kao "neki Panić iz Beograda".

Okružni komitet je izvijestio da je odbio ovaj predlog, sa obrazloženjem da smatra da se radi o pokušaju da se princ Đorđe kompromituje, posebno u slučaju da zaista pomaže partizansku borbu. Uz to su sumnjali i da se možda na taj način žele ubaciti u odred agenti i špijuni. Dodatan razlog odbijanja bili su predlozi da se u pozivu princu Đorđu navede da je on jedini legitimni predstavnik monarhije,uz obrazloženje "napravili su vas ludim".

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)