Spomen tabla prvom radničkom savjetu u Jugoslaviji, Solin 1949. / vikipedija
06/09/2024 u 07:57 h
DAN portalDAN portal
Preuzmite našu aplikaciju
Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
Pratite nas
i na WhatsUp kanalu
Slušaj vijest
StoryEditor

Razlaz sa SSSR-om i jugoslovenski put u komunizam (5): Kontrolisano funkcionisanje radničkih savjeta

Feljton smo priredili prema knjizi dr Ivane Dobrivojević Tomić ‘‘Selo i grad: transformacija agrarnog društva Srbije 1945-1955‘‘, koju je objavio Institut za savremenu istoriju iz Beograda

Iako je bilo predviđeno da decentralizacija zahvati i republike, to jest da se što više preduzeća sa manje od 250 radnika preda na upravljanje srezovima, na sjednicama Privrednog savjeta Boris Kidrič je neprestano opominjao republičke funkcionere da su reorganizaciju privrednog sistema shvatili kao decentralizaciju države i jačanje republika i njihovih ingerencija, umjesto kao pripremu za uvođenje radničkih savjeta i prelazak imovine iz državnih u ‘‘opštenarodne‘‘ ruke.

image

Dr Ivana Dobrivojević Tomić

arhiva

Distancirajući se od Sovjetskog Saveza i sovjetskih uticaja, jugoslovensko partijsko vođstvo se distanciralo ne samo od Staljina nego i od Lenjina. Tragajući za socijalističkim modelom najbližim teorijskim postavkama marksizma, vlasti su krajem decembra 1949. donijele odluku da se pristupi formiranju radničkih savjeta, na osnovu marksističkih principa ‘‘da sredstvima za proizvodnju zaista upravljaju oni koji na njima rade‘‘. Pola godine kasnije teza o odumiranju države je formalno dobila i svoj zakonski okvir. Osnovnim zakonom o upravljanju preduzećima je propisano da namjesto starih ‘‘administrativno-operativnih rukovodioca‘‘, svim privrednim subjektima ‘‘kao opštenarodnom imovinom u ime društvene zajednice upravljaju radni kolektivi u okviru državnog privrednog plana‘‘. Time je rukovođenje preduzećima formalno prešlo u ruke radničkih savjeta i upravnih odbora. Radnički savjeti, birani na godinu dana, ovim zakonom su dobili pravo da biraju, smjenjuju i razrješavaju članove upravnog odbora, odobravaju osnovne planove i završni račun preduzeća i donose zaključke za upravljanje preduzećem i ostvarivanje privrednog plana. Iako je zakon o upravljanju preduzećima značajno umanjio državnu intervenciju u privredi, neokrnjena moć i ovlašćenja direktora su donekle dovodili u pitanje oživotvorenje neprestano ponavljane parole ‘‘fabrike radnicima‘‘. Prema odredbama zakona, naime, direktor je zaključivao ugovore i raspolagao obrtnim sredstvima, primao, otpuštao i raspoređivao radnike, predstavljao preduzeće pred državnim organima, ali i dobio pravo, ako bi procijenio da zaključak upravnog odbora nije u skladu sa zakonom, da njegovo izvršenje privremeno obustavi i zatraži arbitražu od nadležne državne institucije. Primjera nerazumijevanja novih propisa ili pak njihovog namjernog ‘‘zaobilaženja‘‘ bilo je na pretek, pa se dešavalo i da su pojedini direktori pokušavali da svedu radničke savjete ‘‘na savjetodavne organe direkcije‘‘ ili su im pak namjenjivali ulogu ‘‘sindikalne podružnice‘‘. ‘‘Kod većine preduzeća sadržaj rada naših radničkih savjeta je uglavnom obuhvatao ono što su direktori i ona operativa iz direkcije davali kao zadatak, tekuće stvari‘‘, primijetio je Dušan Sekić na sastanku u CK KP Srbije. ‘‘Njihov rad nema karakter upravljanja, nema kod njih posmatranja kroz dinar, oni ne pretresaju operativne planove i zbog toga je nužno da naši radnički savjeti pređu jednom na gazdovanje i upravljanje‘‘. Samoupravljanje je, međutim, imalo i svoje vanzakonske granice. Početna kritika onih partijskih organizacija sklonih nametanju odluka radničkim savjetima, koju je iznio Aleksandar Ranković u referatu na Šestom partijskom kongresu, nije predstavljala prepuštanje potpune samostalnosti u odlučivanju ovim tijelima. Kako samoupravljanje nije isključivalo uplitanje Partije i nametanje partijskih interesa, Ranković je u nastavku izlaganja napao ‘‘nepravilna shvatanja‘‘ socijalističke demokratije, ukorivši ‘‘neke partijske organizacije‘‘ da su se ‘‘pasivno odnosile prilikom izbora radničkih savjeta... kao i prilikom rješavanja nekih gorućih političkih i ekonomskih problema u nekim gradovima, selima i preduzećima‘‘. Miješanje partijskog vođstva u rad radničkih savjeta, objašnjavano višim interesima, nastavljeno je i u narednim godinama, pa se tako na Drugom plenumu CK CK Srbije održanom novembra 1955. moglo čuti i sljedeće: ‘‘Mi se danas sve više susrećemo sa pojavom da se moramo boriti protiv mnogih odluka koje donose radnički savjeti i organi upravljanja u preduzećima koje su zasnovane na zakonima i zakonskim propisima, ali u suštini ne odgovaraju interesima našeg razvitka, naše borbe.‘‘

Razlaz sa SSSR-om i jugoslovenski put u komunizam (4): Ustali protiv ‘‘birokratizma‘‘, a radili birokratski

PRIREDIO: MILADIN VELJKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)

Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
Pratite nas
i na WhatsUp kanalu
16. septembar 2024 08:42